Parkovi Hrvatske O nama Nabava i natječaji Kontakti Novosti Sponzori i partneri Aktivnosti parka iTransparentnost

Važni arheološki lokaliteti

Arheološka baština

Više od šest tisućljeća ljudskoga djelovanja ostavilo je neizbrisiv trag na Brijunima. Blaga klima i pogodni geografski uvjeti osigurali su kontinuitet djelovanja čovjeka na otoku od prapovijesti do najnovijega doba. Iako je otočje površine tek nešto veće od 7 km2, ovdje su evidentirani brojni lokaliteti i arheološki objekti od razdoblja prvoga neolitskog naselja poluzemunica do srednjega vijeka.

Naselje iz brončanog doba

Gradina

Utvrđeno brončanodobno naselje

Utvrđeno brončanodobno naselje na uzvisini s očuvanim bedemima, ulazom i nekropolom smješteno je na istoimenom brežuljku, sjeverno od uvale Verige.

Strateški dobro branjen visinski položaj bio je utvrđen s tri pojasa koncentričnih bedema prilagođenih konfiguraciji brežuljka. Središnji plato obuhvaćao je površinu veličine 80 x 90 m, dok je promjer najvećeg bedema iznosio oko 300 m. Bedemi su bili građeni u suhozidu od velikih blokova kamena, dok je prostor između unutrašnjeg i vanjskog lica bio zapunjen sitnim kamenjem.

Labirintski ulaz

Veliku važnost imali su ulazi koji su više puta dograđivani te su tako dobili oblik labirinta. Zapadni, tzv. Gnirsov ulaz, u početku širok više od tri metra, u posljednjoj je fazi sužen na metar širine kako bi se usporio i otežao mogući prodor neprijatelja. Na zidinama bedema pronađeni su brojni oblutci, koji su isto tako služili za obranu, bilo za bacanje bilo kao streljivo za praćke.

Od malobrojnih nalaza bronce, karakterističnih za ovo razdoblje, valja spomenuti vršak koplja odlomljen u nekom okršaju u blizini Gnirsova ulaza te bodež pronađen kao grobni prilog.

Stanovnici gradine svoje su pokojnike sahranjivali ispod kamene gomile u sanduku od kamenih ploča. Takve grobnice sa skeletnim ukopom u zgrčenom položaju nalazile su se na okolnim brežuljcima Javorniku, Antunovcu i Rankunu. U razdoblju srednjega brončanog doba (14. st. pr. K.), kojem pripada i nekropola na Gradini, groblja se smještaju uz bedeme naselja, a uz pojedinačne ukope u kamenim škrinjama javljaju se i ograđene obiteljske grobnice.

Antika

Rimska vila u uvali Verige

Raskošna ladanjska vila

Na istočnoj obali Velog Brijuna, u uvali Verige, nalazi se veličanstvena rimska villa rustica. Rimljani su na Brijunima sagradili više vila, među kojima se kao najveći i najraskošniji ladanjski kompleks ističe vila u uvali Verige. Gradnja vile započela je u 1. stoljeću prije Krista, a najveći sjaj dosegnula je u 1. stoljeću poslije Krista. Pojedini dijelovi vile upotrebljavali su se do 6. stoljeća.

Sastojala se od niza građevina različitih namjena povezanih otvorenim i zatvorenim šetnicama u jedinstvenu cjelinu koja se protezala kilometar duž uvale. Bila je bogato ukrašena mozaicima, freskama, štukaturama te skupocjenim mramorom.

Luksuzni ljetnikovac

Na južnoj strani uvale bio je smješten luksuzni ljetnikovac rezidencijalno-gospodarskog karaktera s dva peristila. Sastavni dio kompleksa bili su i u dnu uvale smješteni hramovi boga mora Neptuna, kapitolijske trijade te božice ljubavi i ljepote Venere. Dieta, palestra, terme, ribnjak te gospodarski dio nalazili su se na sjevernoj strani uvale.

S morske strane ovu je cjelinu pratila obala građena od velikih kamenih blokova koja je danas oko metar ispod razine mora. Pristup luci regulirao je lanac – verige, koji je povezivao suprotne obale, a prema kojem je uvala i dobila ime.

Vlasnik ove vile najvjerojatnije je bio Gaj Lekanije Bas, vlasnik radionice za proizvodnju amfora u Fažani. Kada je, u vrijeme cara Vespazijana, umro bez nasljednika, u skladu s rimskim zakonima, ova je vila postala vlasništvo rimskoga cara.

Rimska vila u uvali Verige dio je Rute rimskih careva koja je dobila certifikat Vijeća Europe i Europskog instituta kulturnih ruta. Ruta duga 3,5 tisuće kilometara proteže se kroz Hrvatsku, Srbiju, Bugarsku i Rumunjsku te promiče arheološki turizam. Obuhvaća 20 arheoloških lokaliteta važnih za razdoblje Rimskog Carstva i povezanih sa životima 17 rimskih careva.

Najslojevitiji brijunski lokalitet

Kastrum

Najslojevitiji brijunski lokalitet smješten u uvali Dobrika na zapadnoj obali Velikoga Brijuna prostire se na površini nešto većoj od 1 ha. Nalazi iz vremena Rimske Republike i Rimskog Carstva, kasne antike, Istočnih Gota, Bizanta, karolinškog razdoblja i Venecije svjedoče o dugogodišnjoj naseljenosti.

Antika i Bizant

Prva vila u uvali Dobrika sagrađena je u 1. st. pr. Kr. Na mjestu te građevine u vrijeme cara Augusta gradi se tipična villa rustica s unutrašnjim dvorištem te stambenim i gospodarskim dijelom za preradu maslina.

Život unutar vile odvijao se do kraja 4. st., kada je uslijed nastalih društvenih promjena vila prerasla u naselje zbijenog tipa s kućama, postrojenjima za preradu maslina i grožđa, spremištima, radionicama, kovačnicama, krušnim pećima, ukratko svim sadržajima potrebnima za samostalno funkcioniranje jedne zajednice. Naselje se postupno širilo, a za njegovu zaštitu podignuti su snažni bedemi viši od 5 m. Uz glavni ulaz, sjeveroistočni, postojala su još četiri. Za vjerske potrebe brojnog stanovništva kastruma u neposrednoj blizini podignuta je u 6. st. crkva sv. Marije.

Feudalno doba

Dolaskom franačke vlasti krajem 8. st. nastaje novo, feudalno dobro. Zidovi karolinške vile raščlanjeni su lezenama, a proizvodnja ulja u tom razdoblju odvijala se u prostorijama smještenima uz more. Tu je dokumentiran cijeli proces proizvodnje ulja, od mljevenja maslina u mlinu do tiještenja u jednom od tri tijeska.

Posljednji tragovi života u kastrumu datiraju iz mletačkog razdoblja.

Trobrodna crkva

Crkva sv. Marije

Crkva sv. Marije najdugovječnija je kršćanska građevina na otoku. Sagrađena je u 6. st., a brojne dogradnje i pregradnje te natpisi svjedoče o dugotrajnoj uporabi, sve do 18. st.

Crkva četvrtasta tlocrta monolitnim je stupovima podijeljena u tri broda. Bočni zidovi raščlanjeni lezenama, očuvani su gotovo u izvornoj visini.

Veličina crkve (11 x 24 m) ukazuje na brojno stanovništvo obližnjega kastruma za čije je vjerske potrebe sagrađena.

Oltarni prostor povišen je za dvije stepenice i od broda crkve odijeljen djelomice očuvanim trijumfalnim lukom. U pretprostoru bazilike mali je lapidarij u kojem su, uz ostale nalaze iz crkve, izložene i tranzene, kamene prozorske rešetke.

U otvorenom predvorju bazilike i oko nje nalazilo se ranokršćansko groblje koje se u dužini od 300 m prostiralo sve do jugoistočnog ugla kastruma.

Benediktinski samostan

Početkom 9. st., kada su obnavljane brojne sakralne građevine, došlo je i do obnove crkve sv. Marije. Opremljena je novim namještajem s prepoznatljivim troprutim ukrasima. Brojno pogansko stanovništvo zacijelo je izazvalo misionarsku djelatnost koju su provodili benediktinci iz brojnih samostana. Ako ne već ranije, u tom je razdoblju uz baziliku nastao i benediktinski samostan koji se prostirao sjeverno i južno od crkve.

U 13. st. bazilika je pripadala templarima. Ukidanjem njihova reda 1312. život je u samostanu zamro.

Crkva je bila u upotrebi do 18. st. Najkasniji nalaz ukopa pronađen je u narteksu crkve. Datiran je nadgrobnom pločom u 1721. Riječ je o nadgrobnoj ploči Marcusa Samuelisa koji je vjerojatno po kazni dobio mjesto upravitelja na tada malaričnim Brijunima. Ova nadgrobna ploča početkom 20. st. ugrađena je u sakristiju crkve sv. Germana.

Probudite istraživača u sebi i otkrijte skrivene arheološke lokalitete na Brijunima. Upoznajte se s bogatom brijunskom prošlošću kroz različita kulturno-povijesna razdoblja; od prapovijesti, antike, kasne antike, Bizanta do mletačkoga razdoblja.

Kupi ulaznice