Brončana skulptura „Žena s mijehom“ („Primorka“, „Vodonoša“) rad je kipara Frana Kršinića iz 1956. godine. Prikazuje ženu koja se nagnula da iz mijeha izlije vodu u kameno korito u njezinom podnožju.
Skulptura je sastavni dio spomen-obilježja iznimnom tehničkom postignuću - crpljenju izvorske vode na otoku. Naime, u razdoblju od 1951. do 1953. godine na otoku su provedena geoistraživanja izvorske vode koja je, pored ostalih lokacija, pronađena i na livadi znakovitoga naziva “Živa voda”.
Mogućnost crpljenja podzemne vode na otoku oblikovana je prema ideji arhitekta Aleksandra Freudenreicha kao “nova pobjeda u borbi s prirodom”. Umjetnički, arhitektonski i tehnički, u kamenu, bronci i staklu prikazana je oskudica vode u prošlosti (koju simbolizira Kršinićeva skulptura) od tada suvremenog teškog života na otocima (predstavljenog cisternom za skupljanje oborinske vode), do blagostanja u budućnosti (staklena piramida iznad bušotine s izvorskom vodom). Ovo iznimno tehničko dostignuće korištenja podzemne vode na otoku s dubine od 251 metra istaknuto je i na spomen-kamenu koji uz skulpturu, cisternu i staklenu piramidu (spomen-zdenac) čini sastavni dio ovoga obilježja.
I skulptura i staklena piramida imaju ujedno i funkciju fontane. U staklenoj piramidi trebao je nastajati izuzetan svjetlosni efekt: unutar kamenoga postamenta zatvorene staklene fontane piramidalnoga oblika ugrađeni su reflektori koji osvjetljavaju raspršene kapljice vode uslijed čega nastaje dúga.