Parkovi Hrvatske O nama Nabava i natječaji Kontakti Novosti Sponzori i partneri Aktivnosti parka iTransparentnost

Svjedoci brijunske povijesti

Graditeljska baština

Bogata i raznolika graditeljska baština potječe iz različitih povijesnih razdoblja. U mletačko doba oko današnje luke formira se naselje s kulom i kaštelom te crkvama sv. Germana, sv. Roka i sv. Antuna. Potkraj 19. st. otok će doživjeti procvat dolaskom Paula Kupelwiesera, kada započinje preobrazba Brijuna. Austrougarska prisutnost na otočju od sredine 19. stoljeća obilježena je i gradnjom brojnih fortiﬁkacijskih objekata. U novije vrijeme zabilježena je i vrijedna i zanimljiva tradicijska suhozidna baština.

Doba Venecije

Kula donžon i mletački kaštel

Kula donžon

Donžon, trokatna kula s kraja 12. i početka 13. st., dograđivana u 16. st. najstarija je građevina mletačkog naselja. Prvotno je bila obrambeni, a kasnije i stambeni objekt na čiji se prvi kat ulazilo s pomoću pokretnoga drvenoga mosta. Građevina je to četverokutnoga tlocrta na kojoj se nalaze otvori za oružje. Krajem 19. stoljeća kula postaje dom Alojza Čufara, šumara i upravitelja brijunskoga dobra, koji u njoj sa svojom obitelji živi do 1907. godine.

Mletački kaštel

Kaštel iz 16. st. jednokatna je stambena građevina uz kulu. Iako je tijekom vremena obnavljan u više navrata, zadržao je renesansno-barokna obilježja. Nastao je objedinjavanjem više građevina uz trokatnu obrambenu kulu, najstariju građevinu mletačkoga naselja, u koju se ulazilo preko pomičnoga mosta. Zgrada iz koje se ulazilo u kulu bila je sjedište mletačke uprave na otoku. Kao posljednja obitelj koja upravlja Brijunima spominje se obitelj Franzini koja nakon selidbe u Portugal brijunska imanja iznajmljuje za ispašu, sječu šume i vađenje kamena.

Gotička crkva

Crkva sv. Germana

Gotička crkva sv. Germana izgrađena je 1481. na temeljima starije romaničke crkve. Godina izgradnje upisana je na preslici na crkvenom pročelju. Posvećena je pulskom mučeniku i svecu iz 3. st.

Jednobrodna crkva s poligonalnom apsidom najveća je sakralna građevina srednjovjekovnog naselja podignutog uz glavnu brijunsku luku. Zidovi crkve bili su oslikani gotičkim freskama, koje su zajedno s crkvenim inventarom nastradale u požaru potkraj 19. st. Prilikom obnove 1910. u luneti na pročelju crkve ugrađen je polikromni mozaik s prikazom Isusa Krista s otvorenom knjigom u ruci. Iste je godine u unutrašnjosti crkve ugrađen rimski mozaik koji potječe iz rimske vile u uvali Verige.

Svečanom posvećenju obnovljene crkve 6. travnja 1911. prisustvovao je i austrougarski prijestolonasljednik nadvojvoda Franz Ferdinand.

Od 1958. godine u crkvi se nalazi Izložba kopija srednjovjekovnih fresaka i glagoljičkih natpisa Istre i Kvarnera.

Sakristija s lopicom

Uz gotičku crkvu sv. Germana 1912. dograđena je sakristija s lopicom. Ovakvi otvoreni trijemovi –lopice karakteristični su za srednjovjekovne istarske crkvice.

U sakristiju su ugrađeni mnogi raniji elementi brijunske povijesti. Tako stupove lopice sačinjava kombinacija rekonstruiranih i originalnih dijelova stupova; onih antičkih pronađenih u uvali Verige i ranokršćanskih koji potječu iz crkve sv. Marije. U zidove sakristije ugrađeni su elementi nekadašnjega crkvenog oltara stradalog u požaru krajem 19. st., kao i dvije nadgrobne ploče.

Nadgrobna ploča Marcusa Samuelisa pronađena je prilikom istraživanja crkve sv. Marije. Datirana je u 1721. Natpis na ploči otkriva da je Samuelis bio plemić iz Bara koji je od puka prognan na malarično brijunsko otočje, kako bi postao njegovim upraviteljem. Druga ploča potječe iz groblja uz crkvu sv. Antuna te svjedoči o ukopu magistra iz Pule Gaspara Jakomelija 1495. te o ukopu liječnika iz Brescie 1521. godine.

Zavjetna crkva

Crkva sv. Roka

Na samom rubu srednjovjekovnog naselja smjestila se zavjetna crkva sv. Roka, zaštitnika od kuge. Podignuta je 1504. nakon jedne od mnogih epidemija. U razdoblju od 14. do 17. st. kuga je u više navrata opustošila otočje i uzrokovala drastična smanjivanja stanovništva.

Crkva je gotička, jednobrodna s polukružnom apsidom. Na pročelju crkve upisano je: AP 1504 (lat. anno pestis – godina kuge). Vrata crkve okrenuta prema zapadu ukazuju na smjer dolaska pošasti – kuga je došla preko mora – iz Venecije.

U unutrašnjosti crkve, kao i u neposrednoj blizini, sahranjeni su brijunski žitelji preminuli od kuge.

Crkva je danas galerijski prostor za povremene izložbe.

Grobljanska crkva

Crkva sv. Antuna

Izvan nekadašnjega srednjovjekovnog naselja nalazila se grobljanska crkva sv. Antuna. Oko crkve svoje posljednje počivalište pronašli su nekadašnji brijunski stanovnici.

Crkva je gotička i potječe iz 14./15. st. Bila je oslikana freskama, a i danas se mogu nazrijeti njihovi ostaci – prikazi kružnica s upisanim križem crvene boje. Unutar crkve nalazi se kameni stol za polaganje pokojnika. Groblje je bilo u upotrebi od srednjeg vijeka pa sve do 18. st. Nadgrobne ploče pronađene uz crkvu sv. Antuna ugrađene su u sakristiju crkve sv. Germana.

Tradicijska otočna kuća

Vila Pava

Vila Pava najstarija je očuvana tradicijska profana zgrada na otoku, ponekad nazivana i „seljačka kuća”. Njezin nastanak smješta se u razdoblje od 16. do 18. stoljeća. Riječ je o građevini na dva kata s ograđenim dvorištem. U njezinim zidovima mogu se prepoznati ugrađene spolije i tragovi kasnijih pregradnji. Najuočljivije su prigradnje iz vremena Paula Kupelwiesera, vlasnika brijunskog otočja s početka 20. st., kao što je kapelica s mozaikom podignuta oko 1910. godine. Po smještaju kuća se nalazila na periferiji najstarijeg dijela naselja uz glavnu brijunsku luku. Posebnu karakteristiku zgrade čine dva vanjska stubišta u prostorije kata izravno iz dvorišta.

Secesijska dama

Kuća za brodice

Kuća za brodice jedinstvena je građevina. Ova jedina u potpunosti očuvana secesijska građevina na otoku nastala je kao spremište za brodice nad kojim je 1902. godine sagrađen stan.

Godine 1901. Paul Kupelwieser angažira bečkog arhitekta Eduarda Kramera (1874. ─ 1943.), učenika istaknutog arhitekta Otta Wagnera, da projektira stan iznad postojećeg spremišta za brodice.

Upotreba armiranobetonske ploče na kojoj je sagrađen stan predstavljala je za to vrijeme revolucionarnu tehnologiju. Jednokatna građevina kao da izrasta iz mora. Prizemni dio kuće rastvoren je prema moru četirima visokim lučnim otvorima, spremištima za brodice. Na katu dominira prostrani otvoreni balkon s elegantnom ogradom od kovana željeza. S kopnene je strane ulaz od kojeg zavojito stubište vodi u stambeni prostor. Tu je i ulaz u spremište za brodice iznad kojeg je grb sa simbolima metalurgije, Kupelwieserova životnog poziva.

Od 1903. do 1938. kuća za brodice bila je dom i ordinacija brijunskoga liječnika Otta Lenza.

Danas se u kući nalazi interpretacijsko-edukacijski centar Nacionalnog parka Brijuni.

Elegantni Kupelweiserovi vidikovci

Vidikovci

Vidikovce metalne konstrukcije dao je krajem 19. stoljeća postaviti Paul Kupelwieser. Od triju vidikovaca do danas su sačuvana dva, na brežuljcima Saluga i Javornik. Vidikovac koji se nalazio na brežuljku Opatija 1925. godine premješten je na igralište za polo, odakle je uklonjen 1949.

Sva tri vidikovca izrađena su u željezari u Vitkovicama (u današnjoj Češkoj) ,gdje je Paul Kupelwieser radio prije dolaska na Brijune 1893.

Na osmerokutnom betonskom temelju s dva reda klesanaca podignuta je metalna dvoetažna konstrukcija viša od 9 m, teška 3100 kg, pokrivena oktogonalnim drvenim krovom. Pri dnu je bazen kružnoga tlocrta za skupljanje kišnice. Zavojite stube vode na prvu i drugu „terasu”.

Početkom 20. stoljeća elegantni su vidikovci, uz ostale brojne zanimljivosti, mamili goste u šetnju i obilazak staza pažljivo projektiranih kroz najljepše predjele otoka. S vidikovaca se tada pružao pogled u svim smjerovima. Iako su danas vizure zaklonjene naraslim raslinjem i stablima, vidikovci, sada obnovljeni, ponovno pozivaju posjetitelje u šetnju i omogućuju užitak u jedinstvenoj prirodi i zvucima otoka te su još jedna potvrda iznimnoga spoja prirodne i kulturne baštine Nacionalnog parka Brijuni, a ljepotom i elegancijom predstavljaju jedinstvena djela inženjerske arhitekture u nas.

Mauzolej obitelji Kupelweiser

Kupelwieserov mir

Kupelwieserov mir izgrađen je 1917. prema nacrtu bečkog arhitekta Eduarda Kramera.

Mauzolej obitelji Kupelwieser trebao je postati posljednje počivalište vlasnika otoka Paula Kupelwiesera (1843. – 1919.) i njegove supruge Marije (1850. – 1915.). Kupelwieser je stjecajem okolnosti umro u Beču 1919., gdje je i sahranjen. Na ovoj pomno izabranoj lokaciji, skladno uklopljenoj u krajolik, svoje posljednje počivalište našli su njegova supruga Marija i njihov stariji sin Karl (1872. – 1930.), koji je naslijedio oca u upravljanju otokom.

Impozantni sustav Austrougarskih fortifikacija

Fortifikacijska arhitektura

Izgradnjom austrougarske pomorske ratne luke u Puli sredinom 19. stoljeća Brijuni dobivaju iznimno važno strateško značenje u obrani grada s mora. Započinje gradnja cijeloga niza fortiﬁkacijskih objekata, koji će se preuređivati, opremati i obnavljati sve do početka Prvoga svjetskog rata, kao npr. fort Tegetthoﬀ, fort Peneda i baterija Monte Peneda / Giacone na Velikom te fort Brioni Minor i baterije Kadulja, Glavina i Sv. Nikola na Malom Brijunu. Posebna vrijednost i svojevrsna atrakcija ove zanimljive arhitekture svakako je vrlo dobro očuvana oprema koja uključuje čak pet Škodinih topova.

Baterija Monte Peneda/Giacone

Baterija Monte Peneda danas je jedini austrougarski vojni objekt na Velikom Brijunu koji se nalazi pod upravom Nacionalnog parka. Baterija se sastoji od četiri topovske pozicije na kojima se nalaze Škodini topovi (150 mm) u različitim stupnjevima očuvanosti. Jedan je u potpunosti očuvan, drugom nedostaje samo topovska cijev, dok su dva razrezana u dijelove. U neposrednoj blizini topovskih pozicija nalazi se promatračnica iz koje su se topnicima slala upute za gađanje.

Fort Brioni Minor

Fort Brioni Minor najveća je obrambena utvrda u sustavu obrane pulske luke. Utvrda smještena na Malome Brijunu, građena od 1895. do 1900., dio je drugoga obrambenog pojasa koji je okruživao Pulu. Impresivna fortifikacija izduženog tlocrta, osnovnih dimenzija 175 x 90 m, ugrađena je u izdubljenu stijenu, a glavna joj je zadaća bila kontrolirati sjeverni prilaz Puli kroz Fažanski kanal. Topničko naoružanje sastojalo se od dalekometnog i kratkometnog obrambenog oružja. Godine 1910. u blizini utvrde, na obali, sagrađena je torpedna baterija – stanica za lansiranje torpeda. Fort su od nastanka pa sve do 1990. godine zaposjedale razne vojske: austrougarska, talijanska, njemačka i jugoslavenska. Unatoč tome, njegovo izvorno stanje ostalo je dobro očuvano.

Raznolika suhozidna gradnja

Suhozidna baština

Na brijunskom otočju nije bilo znatnijega ruralnog graditeljstva, a i ono što je zatečeno na otoku potkraj 19. stoljeća gotovo je u cijelosti nestalo. No ipak su sačuvani brojni ostaci koji upućuju na raznoliku gradnju u suhozidu iz različitih razdoblja, od prapovijesne gradine, vapnenica, ostataka suhozidnih ograda i kuća nekadašnjih brijunskih stanovnika do podzida cesta i putova te suhozidnih vojnih pozicija (prsobrana) iz novijega doba. Karakterističnu vizuru brijunskom krajoliku daju humci – suhozidne kamene gomile, stvoreni od otpadnoga kamenja – kršja, koji su nastali raščišćavanjem i uređenjem starih kamenoloma. Djelomično sačuvan kažun nalazi se na otočiću Vrsaru, dok se kod onoga na Velikom Brijunu, građenoga početkom 20. st. po uzoru na istarske kažune, nije u cijelosti primjenjivala tradicionalna tehnika gradnje.

Katalog suhozida