Bazilika Sv. Marije

Crkva sv. Marije najdugovječnija je kršćanska građevina na otoku. Sagrađena je u 6. st., a brojne dogradnje, pregradnje i natpisi svjedoče o dugotrajnoj uporabi, sve do 18. st. Crkva četvrtasta tlocrta monolitnim je stupovima podijeljena u tri broda. Bočni zidovi raščlanjeni lezenama očuvani su gotovo u izvornoj visini.

Trobrodna crkva četvrtasta tlocrta

Crkva za stanovništvo Bizantskog kastruma

Veličina crkve (11 x 24 m) ukazuje na brojno stanovništvo obližnjeg naselja na kastrumu za čije je vjerske potrebe sagrađena.

Oltarni prostor povišen je za dvije stepenice i od broda crkve odijeljen djelomice očuvanim trijumfalnim lukom. U pretprostoru bazilike mali je lapidarij u kojemu su uz ostale nalaze iz crkve izložene i tranzene, kamene prozorske rešetke.

Specifičnost je gradnje bazilike svete Marije u izgledu prostora svetišta koji završava pravokutnom apsidom, dok većina bazilika tog vremena ima polukružno organizirani prostor svetišta.

U otvorenom predvorju bazilike i oko nje nalazilo se ranokršćansko groblje koje se u dužini od 300 m prostiralo sve do jugoistočnog ugla kastruma.

Benediktinski samostan

Kada su početkom 9. stoljeća obnavljane brojne sakralne građevine, došlo je i do obnove crkve svete Marije. Opremljena je novim namještajem s prepoznatljivim troprutim ukrasima. Brojno pogansko stanovništvo zacijelo je izazvalo misionarsku djelatnost koju su provodili benediktinci iz brojnih samostana. Ako ne već ranije, u tom je razdoblju uz baziliku nastao i benediktinski samostan koji se prostirao sjeverno i južno od crkve.

U 13. stoljeću bazilika je pripadala templarima, a ukidanjem njihova reda 1312. godine život je u samostanu zamro.