Alojz Čufar (Alois Zuffar)

Nakon kupnje brijunskoga otočja, austrijski vizionar Paul Kupelwieser krenuo je s preobrazbom otočja u elitnu destinaciju. Kako bi pronašao pomoć oko pošumljavanja otoka, Paul Kupelwieser se uputio u Trst. Iako su ga u odjelu za šumarstvo gradske uprave dočekali iznimno neljubazno, pri izlasku uredski mu je poslužitelj savjetovao neka u Labinu potraži Alojza Čufara, što se pokazalo kao izvrstan savjet.

Kultiviranje toliko obožavanih otoka

Prije samoga dolaska na otočje Alojz Čufar službovao je i u gradu Vodnjanu te Galižani, odakle se proteže pogled prema jadranskoj obali i brijunskom otočju. Nekada su mu Brijuni izgledali poput zemlje snova što svijetli izdaleka, a kako se neobično svidio cijeloj obitelji Kupelwieser, sada je dobio priliku raditi na krčenju i kultiviranju toliko obožavanih otoka.

Alojza Čufara nije cijenila samo Kupelwieserova obitelj, već mnogi žitelji priobalja, kod kojih je uživao osobit ugled. Bio je iznimno pošten i pouzdan čovjek.

Čufar je od 1894. godine pa do smrti bio upravitelj Brijuna zaslužan za krajobrazno uređenje otoka – krčenje makije i sadnju šuma (deseci tisuća stabala), čišćenje livada od otpadnog kamenja koje je iskorišteno za gradnju brojnih cesta i putova (50 km) te uređenje kamenoloma koji su pretvoreni u šetališta ugodna tijekom cijele godine. Ljeti hladniji, a zimi zaštićeni od vjetra, postali su omiljena mjesta brijunskih gostiju. Na očišćenim livadama posađeni su vinogradi te se brijunsko vino prodavalo u Beču i Budimpešti.

Temeljito je provodio mjere Roberta Kocha (isušivanje i zatrpavanje močvara), što je pridonijelo uspješnom suzbijanju malarije na otocima.

Spomenik u znak zahvalnosti

U znak zahvalnosti obitelj Kupelwieser u jednom mu je od kamenoloma podignula spomenik.

Zahvaljujući Čufaru, otočje je danas obilježeno skladnom florom, dok su mnogobrojni kamenolomi uspješno skriveni i pretvoreni u šetnice.