U cilju predstavljanja fresaka i glagoljskih natpisa kao izrazitih kulturnih obilježja istarskog srednjovjekovlja, 1958. godine otvorena je Izložba kopija fresaka i glagoljičkih natpisa Istre i Kvarnera. Tako je u crkvi sv. Germana izgrađenoj 1481. godine moguće pogledati kopije najreprezentativnijih fresaka iz Berma, Huma, Rakotula i Lovrana, kao i kopije 20-ak najvažnijih kamenih natpisa pisanih glagoljicom.
Istarske freske
Na relativno malom području istarskog poluotoka zabilježeno je 140 lokaliteta s freskoslikarijama.
U razdoblju od 11. do 16. stoljeća nastajali su slikopisi romaničkih, gotičkih i renesansnih obilježja koji su bili od iznimne važnosti za nepismeno stanovništvo srednjeg vijeka. „Veliki sveti stripovi” nadomještali su puku nedostupnu knjigu te omogućavali „čitanje” i učenje poruka koje bi odabrala Crkva.
Glagoljički spomenici
Glagoljica je prvo slavensko pismo, nastalo sredinom 9. st. Prvotna, obla glagoljica bila je u upotrebi do kraja 12. st. Od 13. st. u uporabi je uglata glagoljica, zvana još i hrvatska, jer se upotrebljavala samo na području Hrvatske.
Najvažniji glagoljički spomenik svakako je Baščanska ploča nastala oko 1100. Na njoj je ispisan najdulji (stotinjak riječi) među najstarijim hrvatskim glagoljskim natpisima, kao i prvi zapis hrvatskoga nacionalnog imena na starom hrvatskom jeziku na kojem je prvi put napisano ime jednoga hrvatskoga kralja – kralja Zvonimira.