Brijunski vremeplov - novija povijest

Kupelwieserovo doba

Jeste li se već upoznali s počecima brijunskoga vremeplova? Ovdje nastavljamo priču i započinjemo novije doba povijesti slavnoga otočja.

Početkom 19. stoljeća Brijuni su pod vlašću Austrijskog Carstva. Austrijski inženjer metalurgije, stručnjak za čelik i veliki vizionar Paul Kupelwieser 1893. kupuje Brijune u želji da učini nešto za „austrijski jug”. Njegov je naum bio iznimno ambiciozan, a ključ uspjeha ležao je u odabiru vrsnih suradnika. Iskusan labinski šumar Alojz Čufar i poznati nobelovac Robert Koch neki su od važnih pojedinaca koji su doprinijeli ostvarenju Kupelwieserove ideje.

Pomalo su nevjerojatni zahvati koje je Paul Kupelwieser uz njihovu pomoć učinio na brijunskome otočju. Neke su od impresivnih intervencija učinjenih na Brijunima oslobađanje otočja od malarije, čišćenje travnjaka od otpadnoga kamena iz kamenoloma, krčenje makije, pošumljavanje, izgradnja luke u koju se prije moglo uploviti isključivo tijekom plime, izgradnja vila i luksuznih hotela, bazena s grijanom morskom vodom, konjičkog trkališta te igrališta za tenis.

Otvorena uma i uvijek spreman za nove ideje i projekte, Kupelwieser Brijune pretvara u eksperimentalni i inovacijski poligon pozivajući poznatoga lovca na divlje zvijeri Karla Hagenbecka. Hagenbeck ovdje otvara aklimatizacijsku stanicu za životinje iz tropskih krajeva i stvara mali zoološki vrt.

Arheološka nalazišta, promatračnice ptica, farma nojeva, ugodne šetnice i brojni drugi sadržaji nadopunjavali su bogatu turističku ponudu otoka. Organizirani dolasci vlakom iz Berlina, Pariza, Beča, Venecije i Sankt Petersburga te prijevoz prvim putničkim brodom na dizelski motor učinili su Brijune još pristupačnijima i zanimljivijima europskoj eliti.

Paula Kupelwiesera u upravljanju otokom naslijedit će njegov sin Karl. Iako od 1920. pod vlašću Italije, otočje ostaje u posjedu obitelji Kupelwieser. Nakon tragične smrti Karla Kupelwiesera i više pokušaja sanacije brijunskog gospodarstva, Italija 1936. u potpunosti preuzima cijeli posjed. Brijuni ponovno dobivaju sjaj svjetskoga ekskluzivnog ljetovališta.

Tijekom Drugog svjetskog rata na Brijunima vlada zatišje, a na mjesto europske elite dolaze mornaričke snage. Na otok se prebacuje dio podmorničke škole sa Sicilije, a po kapitulaciji Italije 1943. na otočje dolazi njemačka vojska, zbog koje savezničke snage bombardiraju Veliki Brijun te razaraju njegova urbana i privredna dobra. Veliki Brijun oslobodila je u noći s 28. na 29. travnja 1945. narodnooslobodilačka vojska, a dvije godine kasnije na otok stiže Josip Broz Tito.

Tito na Brijunima

Josip Broz Tito nailazi na razorene objekte, oštećenu infrastrukturu i posječenu šumu. Od 1949. Brijuni djeluju kao rezidencija predsjednika Tita, u čije se vrijeme obnavlja i gradi, obogaćuju se flora i fauna te provode arheološka istraživanja. Važniji su objekti izgrađeni u njegovo doba Bijela vila i vila Brijunka za smještaj stranih državnika.

Novo ruho dobivaju stara zdanja s kulturnim sadržajima kao što su arheološka, prirodoslovna i etnografska zbirka te izložba kopija fresaka i glagoljičkih natpisa, a Brijuni postaju sjedište i središte razvoja druge Jugoslavije, Pokreta nesvrstanih i novije svjetske povijesti.

Širenjem Titovih međunarodnih aktivnosti na poklon mu pristižu životinje iz raznih dijelova svijeta. Na njegovu inicijativu otvara se safari-park u cilju da se na jednoj lokaciji smjeste svi biljojedi iz Europe, Afrike, Azije, Južne Amerike i Australije.

Osim toga, Tito „otkriva” i netaknuti otok Vangu te započinje krčenje guste makije i probijanje staza. Ovamo je donosio brojne biljke i sjemenke, među kojima i mandarine, za koje se agronomi dugo nisu mogli odlučiti hoće li im odgovarati klima, no Tito je odlučio: „Posadimo pa ćemo vidjeti.”

Na Velikom Brijunu Tito je primio 90 državnika iz 60 zemalja, više od 100 predsjednika vlada te brojne domaće i strane umjetnike, među kojima su i Elizabeth Taylor i Richard Burton. Josip Broz Tito posljednji put boravi na otoku do 29. kolovoza 1979., kada odlazi u Havanu na šestu konferenciju Nesvrstanih. Od 1949. do 1983. otočje je bilo pod posebnim sigurnosnim režimom i nedostupno turistima.

Proglašenje nacionalnog parka i novije doba

Brijunsko je otočje proglašeno nacionalnim parkom 1. studenoga 1983. Prvi izletnici na otočje dolaze u proljeće 1984.

Danas Brijunsko otočje posjećuje oko 150 000 posjetitelja godišnje. Bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta omogućuje posjetiteljima Brijuna povratak prirodi i zakonitostima koje u njoj vladaju. Osim toga, otočje se može pohvaliti iznimno bogatom kulturno-povijesnom baštinom, kao i geološko-paleontološkim lokalitetima na kojima je pronađeno više od 200 otisaka stopala dinosaura.

Potrebno je mnogo pažnje i rada kako bi se zaštitila prirodna, kulturno-povijesna i geološko-paleontološka baština, a sve navedeno djelatnost je Javne ustanove Nacionalni park Brijuni. Djelatnici JU-a NP Brijuni svakodnevno rade na očuvanju i razvoju otočja. Između ostalog, organiziraju se razne aktivnosti: tematske radionice, stručna vodstva, edukativne igre i predavanja, te se na taj način pridonosi podizanju svijesti o održivome razvoju i bogatstvu i važnosti očuvanja baštine.

Zadaća je svih nas očuvati ovo rajsko otočje i učiniti ga dostupnim mlađim generacijama kako bi mogle uživati u svim ljepotama koje Brijuni nude. Pomozite nam ispisati nove stranice, ovaj put brijunske budućnosti.