Živa voda

Spomen-obilježje iznimnom tehničkom postignuću

Spomen-zdenac (tzv. staklena piramida) i Kršinićeva skulptura poznata i pod nazivima Vodonoša ili Primorka dio su spomen-obilježja iznimnom tehničkom postignuću – crpljenju izvorske vode na otoku. Naime, u razdoblju od 1951. do 1953. godine na otoku su provedena geoistraživanja izvorske vode koja je, osim ostalih lokacija, pronađena i na livadi znakovitog naziva Živa voda.

Mogućnost crpljenja podzemne vode oblikovana je prema ideji Aleksandra Freudenreicha kao „nova pobjeda u borbi s prirodom”. Umjetnički, arhitektonski i tehnički, u kamenu, bronci i staklu prikazana je oskudica vode u prošlosti (koju simbolizira Kršinićeva skulptura) od tada suvremenog teškog života na otocima (cisterna za skupljanje oborinske vode) do blagostanja u budućnosti (spomen-zdenac iznad bušotine s izvorskom vodom). Ovo iznimno tehničko dostignuće upotrebe podzemne vode na otoku s dubine od 251 metra istaknuto je i na spomen-kamenu koji uz već spomenutu skulpturu, cisternu i spomen-zdenac te mirinu čini sastavni dio ovoga obilježja.

Skulptura i spomen-zdenac kao fontana

Skulptura i spomen-zdenac ujedno imaju funkciju fontane: brončana skulptura Frane Kršinića prikazuje ženu s mijehom iz kojega u kamenu posudu u njezinu podnožju teče voda. Spomen-zdenac trebao je stvarati izniman svjetlosni efekt: unutar kamenoga postamenta zatvorene staklene fontane piramidalnog oblika ugrađeni su reflektori koji osvjetljavaju raspršene kapljice vode, uslijed čega nastaje dúga.