Aktivnosti parka

Na području otoka Veliki Brijun, prema popisu flore iz 2023. godine, nalazimo sljedeće vrste orhideja: Orchis papilionacea L., Orchis purpurea Huds., Orchis tridentata Scop. i Spiranthes spiralis (L.) Chevall. Grimizni kaćun (Orchis purpurea Huds.) smatra se jednom od najupadljivijih orhideja otoka Veliki Brijun.

Grimizni kaćun je zeljasta trajnica iz porodice kaćuna (Orchidaceae). Strogo je zaštićena biljna vrsta. Obično ju nalazimo na rubovima šuma. Zbog svoje stabljike koja dostiže visinu i do 80 cm i na vrhu nosi upadljivo velik cvat, grimizni kaćun smatra se jednim od najvećih i najupadljivijih vrsta srednjeeuropskih kaćuna. Cvat je duguljasto jajolik, 15–20 cm dug, gust i s mnogo cvjetova, smeđe-purpurne boje s tamnijim točkama. Cvjetovi su blijedo ružičasti i posuti skupinama tamnocrvenih točki. Grimizni kaćun je geofit, odnosno biljna vrsta koja nepovoljni dio godine preživljava u obliku podzemne lukovice ili gomolja. Gomolji grimiznog kaćuna su jajoliki, s brojnim debelim sporednim korijenima. Na oblik gomolja ukazuje i latinsko ime roda Orchis, koje na grčkom jeziku znači testisi. Stariji i mlađi gomolj uvijek su međusobno povezani, a nakon što stariji prošlogodišnji gomolj razvije cvjetni izdanak, smežura se i odumire, a mlađi nastavlja rast.

Porodica kaćuna ili orhideja (Orchidaceae) je druga najveća porodica cvjetnica sa svojih 30 tisuća vrsta. Ovaj broj se redovno povećava s novopronađenim hibridnim vrstama. Vrste orhideja koje proizvode gomolje poznate su kao salep orhideje. Za proizvodnju salepa koristi se oko 35 vrsta orhideja, uključujući vrste iz rodova Anacamptis, Ophrys, Orchis, i Serapias. Zbog salepa, tvari koja ispunjava gomolje orhideja i služi kao skladišna tvar umjesto škroba, kaćuni su se u prošlosti smatrali važnim ljekovitim biljkama. Salep se dobivao od sušenih i mljevenih gomolja, još se naziva i basorin, a kaćuni ga najviše sadrže u svojim gomoljima tijekom cvatnje. U srednjoj i južnoj Europi, salep se skupljao isključivo iz orhideja roda Orchis.

Orhideje imaju vrlo male, mikroskopske sjemenke koje karakterizira odsutnost endosperma. Dijelovi sjemena koji će kasnije formirati dijelove biljke orhideje nakon klijanja, kao npr. korijen ili stabljiku, nisu oblikovani. Ovo pojava kod sjemena naziva se morfološka dormantnost. Takve sjemenke su nepotpune, s primitivnim embrijima i bez endosperma. Tijekom klijanja, sjeme ne može rasti bez podrške drugog živog organizma. U prirodi se oslanjaju na simbiotičku povezanost s mikoriznim gljivama. Iz tog razloga, od velikog broja sjemenki koje orhideje otpuste, jako mali dio uspijeva proklijati. Sjeme vrste Orchis purpurea je izrazito malo (duljina 0,38 ± 0,04 mm; širina 0,15 ± 0,07 mm) i ima prosječni volumen od 2,65 (± 1,69) mm3. Klijanje je potaknuto saprofitnim gljivama iz roda Rhizoctonia. Zbog njihove ovisnosti o mikorizi za uspješno klijanje, razumno je očekivati da je populacija orhideja uvelike povezana s distribucijom i dostupnošću odgovarajuće vrste gljiva, kao i povoljnog staništa i stanišnih uvjeta.

Unutar porodice orhideja mogu se razlikovati dvije kategorije oprašivanja: 1. vrste koje nude nagrade svojim oprašivačima i 2. vrste koje se oprašuju prijevarom, gdje spada i grimizni kaćun. Vjeruje se da će u nedostatku bilo kakve nagrade za oprašivača (u obliku nektara) tijekom posjete cvijeću, takve posjete biti kratke i rijetke. Također, oprašivanje prijevarom obično je povezano s niskom razinom zametanja plodova koji sadrže sjeme. Za populacije orhideja koje se pojavljuju u uvjetima staništa ispod optimalnih, oprašivanje prijevarom može biti problematično, jer niske stope zametanja plodova možda neće biti dovoljne za dugoročno održavanje populacija, a protok gena putem sjemena može biti ograničen.

U velikom dijelu Europe orhideje su pretrpjele dramatičan pad brojnosti, dok su preostale populacije često male i izolirane, javljaju se u ekološki marginalnim staništima i mogu pokazati smanjeni reproduktivni učinak zbog promijenjenih interakcija oprašivača ili odsutnosti specijaliziranih oprašivača. Također, očekivano je da će male i izolirane populacije patiti od genetske erozije što potencijalno dovodi do smanjenih mogućnosti oporavka populacije u budućnosti.

Dakle, kako bi se populacije orhideja održale potrebno je više faktora: dostupnost mikoriznih gljiva, prisutnost mnogobrojnih vrsta i povoljna brojnost oprašivača i odgovarajući stanišni uvjeti koji odgovaraju zahtjevima pojedine vrste orhideje. Na primjeru grimiznog kaćuna, možemo uvidjeti zapetljanu mrežu mikoriznih gljiva, interakcija s okolišnim čimbenicima i igre s oprašivačima koje su dovele do današnjih populacija divljih orhideja na području Nacionalnog parka Brijuni. Također, važan čimbenik očuvanja orhideja je i odgođena košnja travnjaka i parkovnih površina na području Nacionalnog parka Brijuni, koja omogućava nesmetan završetak godišnjeg ciklusa biljaka.

Autor teksta i fotografija: Nina Išić.

Literatura:

1. Britvec, M.; Bogdanović, S.; Ljubičić, I.; Vitasović Kosić, I. (2013). Biljni svijet livada i pašnjaka Ćićarije. Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, Zagreb.
2. Flora Croatica baza podataka (http://hirc.botanic.hr/fcd). Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu.
3. Jacquemyn, H., Brys, R., Vandepitte, K., Honnay, O., Roldán-Ruiz, I., & Wiegand, T. (2007). A spatially explicit analysis of seedling recruitment in the terrestrial orchid Orchis purpurea. New Phytologist, 176(2), 448-459.
4. Jacquemyn, H., Vandepitte, K., Brys, R., Honnay, O., & Roldán-Ruiz, I. (2007). Fitness variation and genetic diversity in small, remnant populations of the food deceptive orchid Orchis purpurea. Biological Conservation, 139(1-2), 203–210.
5. Nikolić, T. (2013) Sistematska botanika: raznolikost i evolucija biljnog svijeta. Alfa, Zagreb.