Na otoku su se tijekom cijele godine održavali brojni turniri - proljetni, Uskršnji, međunarodni, novogodišnji, Božićni... Glavna sezona bila je u proljeće i ljeto. Uz poznate golfere tada se na brijunskom terenu moglo susresti i stanovnike otoka kao i imućnije Brijunce i goste koji su često bili i pokrovitelji kupova. Na golf-terenu znale su zaigrati i mnoge zanimljive ličnosti iz sportskih i kulturnih krugova. Od samog početka u golf-turnirima je aktivno sudjelovala cijela obitelj Kupelwieser. Supruga Karla Kupelwiesera Elda sudionica je prvoga međunarodnog golf-turnira na Brijunima 1923. u kojem je već tada pokazala dobru igru. Sam Karl (1872. –1930.) do tog je događaja držao rekord terena, a golf su igrale i tri njegove nećakinje Maria Anna, Maria Luisa i Annelie.
Čarima golfa nije odoljela ni Maria Lenz Guttenberg (1885. – 1981.), supruga otočkoga liječnika koja je dugi niz godina s obitelji živjela u kući za brodice. Svoj interes prema ovom sportu iskazala je i pjesmom Brioni – Golf objavljenom u studenom 1929. godine u otočkim novinama Brioni rivista illustrata di sport e mondanità. Iako ime otočkoga doktor Otta Lenza (1872. – 1959.) ne nalazimo na listama igrača golf-turnira, on je svakako bio svjestan važnosti golfa za oporavak poslijeratnih Brijuna. U svom vodiču Spaziergänge auf Brioni (Šetnje po Brijunima) iz 1926., predstavlja najljepše brijunske lokacije među kojima je i golf-igralište koje opisuje kao jedno od najljepših u tadašnjoj Europi. No u okolnostima Božićnog golf-turnira 1937., kada se na otoku nije pojavio nijedan igrač, dr. Lenz se sa suprugom Marijom priključio dvojici profesionalnih igrača, Olgiatiju i Lauberu, kako bi se turnir ipak održao.
Među pasioniranim igračima golfa i sudionicima brojnih turnira, bilo je i novopridošlih stanovnika koji su, oduševljeni bogatim životom i ljepotom otoka, tu odlučili sagraditi kuću. Među njima je bila i obitelj Fries koja je nakon povratka iz Afrike 1932. sagradila vilu Madonna (danas vila Jadranka) smještenu u istoimenoj uvali na sjeverozapadnom dijelu otoka. Gospođa Fries bila je pokroviteljica golf-turnira Punta Madonna za dame i gospodu, kao i Punta Madonna Challenge Cup za dame, a i sama je sudjelovala na brojnim turnirima.
Početkom 30-ih godina 20. st. Aimone di Savoia, vojvoda od Spoleta (1900. – 1948.) bio je počasni predsjednik brijunskoga golf-kluba. Na otoku su se održavali polo i golf-kupovi s njegovim imenom - Duca di Spoleto, a sam vojvoda, iako veliki ljubitelj pola nije propustio okušati se i u golf-turnirima. Vojvoda je u uvali Kozlac dao sagraditi manju vilu - bungalow u kojem je niz godina provodio jedan dio godine (danas vila Lovorka).
Na brijunskom golf-terenu moglo se susresti i Gena Tunnyja (1898. – 1978.) američkog boksača, koji je u svojoj profesionalnoj karijeri doživio samo jedan poraz. Na otoku boravi 1928./1929. sa suprugom Polly koja se i sama okušala u igranju golfa. Upravo na preporuku Tunnyja na otok dolazi i Bernard Shaw (1856. – 1950.), irski pisac i nobelovac. Dvojicu prijatelja moglo se na otoku susresti u zajedničkim druženjima i šetnji u kojima im se pridružio i Richard Strauss (1864. – 1949.), slavni njemački kompozitor i dirigent.
Česti brijunski gosti bili su i Adolf II (1883. – 1936.) i Elena (1894. – 1936.) Schaumburg-Lippe. Od 1925. do 1934. grof i grofica sudjelovali su u mnogobrojnim sportskim i društvenim događanjima na otoku, pa tako i u golf-turnirima kao aktivni sudionici natjecanja i kao pokrovitelji brojnih golf-turnira.
Golf-turniri pridonijeli su i bogatom društvenom životu otočja. Pobjednički pehari dodjeljivani su na večernjim zabavma, a one organizirane na plesnom podiju u brijunskoj luci znale su biti izrazito raskošne, osobito za ljetnih noći. U Hotelu Carmen organizirale su se gala večeri, a u golf-kućici na samom igralištu uz čajanke znale su se održavati i koktel zabave. Atmosferu tih godina na otoku najbolje nam približava otočki časopis Brioni, Rivista Illustrata di Sport e Mondanità koji je bio i službeno glasilo brijunskih polo i golf klubova.
Razdoblje sporta i zabave prekinuo je početak Drugog svjetskog rata, a do povratka golfa na Brijuni proći će punih pola stoljeća.
Tekst: Mira Pavletić, NP Brijuni
Fotografije: Zbirka fotografija, Zbirka tiskane građe, NP Brijuni
Zbirka Meister, Hamburg