Aktivnosti parka

OPUNCIJA ILI INDIJSKA SMOKVA (Opuntia ficus-indica (L.) Miller)

U prohladnim jesenskim danima, šetajući Velikim Brijunom, susrećemo grmoliki kaktus ljubičastog ploda, poznat kao opuncija, fikus, indijska smokva ili pak svekrvin jezik. Postoji još interesantnih naziva, ali mi smo izdvojili samo neke od njih. Naziv joj potječe od imena starogrčkog grada Opunta (Opuntia), kojeg Homer spominje u Ilijadi te Pindar u svojim pjevanjima. Danas lokacija toga grada nažalost nije poznata. Opuncija je zelene boje, može narasti od 1 do 3 metra visine stvarajući eliptične, plosnate članke obrasle čupercima sitnih bodlji. Na člancima rastu zeleni, nezreli plodovi koje od svibnja do srpanja ukrašavaju mnogobrojni žuti cvjetovi. Sazrijevanjem plodovi postaju sočne i slatke ljubičaste bobe ispunjene sjemenkama. Voli naseliti osunčana mjesta kao što su litice, stijene, padine. Dobro podnosi jako sunce i sol, no jak vjetar nije joj drag.

Ova grmolika biljka potječe iz Meksika, a u Europu je unesena tijekom 16. stoljeća. U Hrvatskoj je prvi put zabilježena 1911. godine na otoku Lastovu od kuda se ubrzo proširila duž cijele Jadranske obale. Naizgled vrlo simpatična i korisna biljka postala je ubrzo invazivna. Invazivne, strane vrste su vrste koji su unesene na neko novo područje izvan njihovog prirodnog areala i tamo uzrokuju ekološke, ekonomske ili socijalne štete. Važno je istaknuti da neće svaka unesena vrsta pokazivati invazivan karakter. Njezino brzo širenje i velika otpornost na ekstremne vremenske uvijete dovode je u prednost pred autohtonim (domaćim) vrstama. Kao i s ostalim biljnim i životinjskim invazivnim vrstama, problem je u tome da zbog njihove otpornosti i brzog širenja dolazi do smanjenja autohtonih vrsta ili čak do njihovog potpunog nestanka. Invazivne vrste veoma je teško ili nemoguće iskorijeniti kada se jednom unesu u neki ekosustav. Uglavnom je jako teško naći prirodnu, ne destruktivnu metodu za uklanjanje takvih vrsta bez dodatnog oštećenja ekosustava u kojem se nalaze ili pak još većeg širenja vrste. Ovo osobito vrijedi za biljne vrste koje se osim generativno (sjemenkama) mogu proširiti i vegetativno (dijelovi korijena, stabljike ili lista). Upravo zbog toga znanstvenike u takvim situacijama muči često pitanje „Je li ispravnije pustiti prirodu da odradi svoje i ostaviti stanište takvo kakvo je zatečeno ili pokušati ukloniti invazivca?“. Ovo je samo još jedna strana invazivna vrsta koja se udomaćila na našem području. Iako naizgled bezopasna, njezino širenje predstavlja prijetnju u budućnosti te će se vjerojatno morati poduzeti mjere njezinog suzbijanja ili barem smanjenja širenja zbog ugrožavanja naših domaćih vrsta. Obzirom da je divljač na otoku ne jede, ne možemo računati da će nam ni oni pomoći u regulaciji širenja ove vrste.

Zanimljivo je da se ovaj kaktus upravo zbog svojih slatkih plodova uzgajao u Americi još puno prije Kolumbova „otkrića“. Plodovi se jedu sirovi nakon što ih se očisti od bodlji ili se mogu preraditi u fine marmelade i džemove. Potrebno je biti oprezan prilikom branja jer sitne iglice mogu biti jako neugodne. Bogati su vitaminom C i antioksidansima. Mogu se jesti i zeleni mladi članci u raznim salatama ili kao prilog uz glavno jelo s obzirom na to da su bogati vitaminom C. U Srednjoj Americi nazivaju ih „nopal“ i mogu se kupiti kao bilo koje drugo povrće. Cvjetove također možemo jesti na način da ih se pripremi baš kao šparoge. Njihove sjemenke koriste se za dobivanje biljnog ulja koje ima visoku cijenu na tržištu, a koristi se u kozmetici. Opuncija pripada ljekovitom bilju od kojeg se mogu raditi razna bezalkoholna i alkoholna pića. Njezina dobrobit je da regulira šećer u krvi, sprječava akne te se koristi protiv artritisa i bolesti očiju.

Autor teksta: Martina Benazić

Autor slika: Martina Benazić