Aktivnosti parka

Uputite li se u šetnju južno od ostataka rimske vile u uvali Verige, naići ćete na prostranu livadu koja se blago spušta prema moru. Ako se tamo nađete u ranim jutarnjim ili kasnijim večernjim satima, vrlo ćete vjerojatno susresti krdo jelena ili muflona na ispaši, te osjetiti mir kojeg remeti povremeno glasanje paunova i krici galebova.

U takvom trenutku posvemašnjeg mira, teško možemo zamisliti da su se tim istim prostorom prije stotinjak godina odvijale sasvim drugačije scene uz zvuke konjskih kopita koja podižu uskovitlanu prašinu i klicanje uzbuđene gomile koja bodri svoj tim.

Jedino nam osmerokutni betonski temelji davno izgubljenog metalnog vidikovca kojeg zamjećujemo uz sam rub livade svjedoče o jednom razdoblju tijekom kojeg Brijuni i nisu bili toliko mirni. Dapače, bilo je ovdje prilično živahno i živopisno!

Vratimo li se unatrag jedno stoljeće, točnije u dvadesete godine prošlog stoljeća – Brijuni su dio Kraljevine Italije, a njima upravlja Karl Kupelwieser koji nasljeđuje svog oca Paula nakon njegove smrti.

Karl mijenja prethodni poslovni koncept lječilišta i odmarališta u onaj u kojem Brijuni i postaju mondena destinacija, otoci zabave i sporta, a sport koji svojom ekskluzivnošću prednjači nad ostalima je polo.

Upravo je na Brijunima 1925. godine osnovan prvi polo klub Kraljevine Italije, koji je privukao mnogobrojnu europsku i svjetsku elitu.

Polo je jedan od najstarijih sportova na svijetu, znan i kao „sport kraljeva“, kojeg su Britanci donijeli u Europu, susrevši se s njime prvi puta u svojim kolonijama u Indiji. Zahtjeva veliki igraći prostor na kojemu dva tima od po četiri jahača dugačkim palicama nastoje lopticu ubaciti u protivnički gol. Svaka polo utakmica sastoji se od kraćih dijelova koje se zovu chukka ili chukkers u trajanju od 7 minuta.

Kaže se da je polo rezerviran za aristokraciju jer je naprosto vrlo skup. Naime, konji potrebni za igru posebno se dresiraju i njeguju a tijekom jedne polo utakmice jedan igrač promijeni i do nekoliko konja za svaku chukka-u.

Stalni igrači pola držali su svoje konje na otoku, budući da se polo igrao na zemljanom igralištu 3 do 4 dana u tjednu. Jedan od poznatijih igrača bio je i britanski državnik, posljednji potkralj Indije Lord Louis Mountbatten koji je vodio brojne polo timove te je na Brijunima tijekom 1930-ih nanizao 110 pobjeda. Napisao je i knjigu o polu koja je još uvijek aktualna te oblikovao palice Royal Navy Polo Association.

Tribine za gledatelje stajale su duž sjeverne strane igrališta, a 1925. godine, kada je i osnovan Polo Klub, „pojačane“ su metalnim vidikovcem kojeg je Karl Kupelwieser dao tu premjestiti sa njegove prvobitne pozicije na brdu Opatija u blizini luke.

Od vidikovca na polo igralištu do danas se sačuvala samo betonska baza, no na sreću, dva su još identična vidikovca sačuvana na svojim izvornim pozicijama, te obnovljena u sklopu jednog projekta.

Svako mjesto na otočju skriva neku svoju priču, čak i kad se na prvi pogled tako ne čini. Samo treba usporiti i osluhnuti.