Aktivnosti parka

Kad je 18. lipnja 2016. u kazahstansku stepu s tročlanom posadom uspješno sletjela svemirska kapsula Sojuz, sa sobom je s Međunarodne svemirske stanice vratila i stotine organizama. Bakterije, alge, lišajevi, mahovine i gljive bili su uzgojeni na podlozi koja odgovara zemlji na Marsu i potom prebačene u komoru s vanjske strane stanice. Bilo je to u sklopu velikog BIOMEX istraživanja u kojem se proučavalo kako ekstremni uvjeti u okolišu utječu na životne procese jednostavnijih organizama te se ispitivalo koji su izgledni kandidati za život na planetima poput Marsa. Među organizmima koji su pokazali izuzetnu otpornost na izloženost ekstremnim temperaturnim oscilacijama, vakuum prostoru, znatnom UV i kozmičkom zračenju, bili su i lišajevi. Nakon 18 mjeseci u negostoljubivoj orbiti, rehidrirani su te su nastavili uspješno rasti na Zemlji. Bio je to zapanjujući rezultat!

Lišajevi imaju toliko nevjerojatne sposobnosti prilagodbe da su postali moderni astrobiološki modelni organizmi na kojima se propituju granice i ograničenja života nastalog na planetu Zemlji. Kao žive zagonetke od 19. stoljeća raspiruju burne rasprave o tome što označava samostalni organizam i do danas zbunjuju naše viđenje identiteta – gdje jedan organizam završava, a drugi započinje. 1869. godine švicarski botaničar Simon Schwendener iznosi tada revolucionarnu teoriju da lišajevi nisu jedinstveni organizmi već su sastavljeni od dva različita entiteta – gljive (mikobionta) i alge (fotobionta). Time se suprotstavio suvremenicima koji su lišajeve smatrali autonomnim organizmima, svrstavajući ih pod mahovine, alge ili gljive. U opisanoj zajednici gljiva daje strukturu, pruža zaštitu od isušivanja i prejakog Sunčevog zračenja, dok alga i/ili cijanobakterija fotosintezom stvara potrebne šećere (u slučaju cijanobakterija i dušik). Može se reći da se gljiva pobrine za atmosferu, dok alge „kuhaju”. To je bila šokantna teza da se dva različita organizma mogu spojiti i tvoriti drugačiju, funkcionalnu cjelinu. U velikom broju slučajeva nijedan od članova navedene zajednice nije nađen da živi samostalno u prirodi. Zapravo intrigantno je pitanje imaju li i mikobiont i fotobiont koristi od zajednice koju čine. Mnogi biolozi smatraju lišaj jednim od školskih primjera simbioze u užem smislu u kojem dva ili više organizma žive zajedno na zajedničku korist s obzirom na to da su lišajevi jako rasprostranjeni, a alge unutar lišajeva zdrave. No, drugi međutim vjeruju da je odnos koji nalazimo u lišaju više robovlasnički, odnosno „kontrolirani parazitizam” u kojem su stanice fotobionta žrtve, a ne partneri mikobionta. Usprkos svemu oba partnera dijele jednu veliku korist - kao zajednica imaju mogućnost kolonizirati mnoga staništa koja kao zasebni organizmi ne bi mogli pa dominiraju u okolišima u kojima dolazi do krajnosti u temperaturi, isušivanju i hranjivim tvarima.

Ono što je bilo revolucionarno te iste 2016. godine jest da se uspjelo shvatiti zašto se laboratorijskim eksperimentima ne mogu stvoriti lišajevi pukim spajanjem gljive i alge. Naime, naprednim molekularnim metodama je otkriveno da mnogi lišajevi nisu dvojac, već trojac, a tijekom više od 140 godina mikroskopskog proučavanja lišajeva previđen je kvasac (Basydiomicota). Neočekivani partneri u zajednici pokazale su se i bakterije koje rastu samo na određenim lišajevima i u određenom sloju te mogu na razne načine pomoći zajednici da bude uspješnija (npr. proizvodnjom tvari koje odbijaju herbivore ili pak smanjenjem mogućnosti infekcije). Moguće je da su prilagodbe lišajeva na nove okolišne uvjete vezane i za promjene bakterijskih zajednica na njima. Stoga možemo zaključiti da su lišajevi jedinstveni oblik života i primjer vrlo uspješne simbioze koja je samo naizgled jednostavna. Ni svemir im nije granica, zasigurno će biti novih otkrića i promjena u udžbenicima!

Tekst i fotografije: Martina Hervat, Javna ustanova Nacionalni park Brijuni