Gosti koji se vraćaju iz godine u godinu želja su svakog turističkog djelatnika. Svakako je to potvrda da se dobro radi, da se trud isplati i da ste uspjeli dodirnuti nečiji život. Odgovornost je to prema onima koji se prepuštaju za vrijeme svog godišnjeg odmora upravo vama u ruke. Njihov ponovni dolazak je i nagrada i zadovoljstvo i obveza. Mnogi će biti ponosni što su gosti baš njihovu destinaciju izabrali 10, 15 pa čak i 20 godina zaredom. A što reći na gosta koji 50 godina, iz godine u godinu, nekada tek na par dana, a nekad i par puta godišnje dolazi u svoju oazu mira, mjesto koje ga opušta, mjesto gdje skuplja energiju za sve poslovne izazove – Brijune. Gospodin Igor Naglič prvi put posjetio je Brijune daleke 1970. godine. Petnaestogodišnjak, zahvaljujući majci, ministrici pravosuđa Slovenije imao je tu privilegiju ljetovati na Brijunima. U početku je dolazio s roditeljima no ni kasnije ne propušta niti jednu godinu doći i ispuniti još jednu stranicu brijunskih doživljaja i uspomena. A doživljaja je stvarno bilo na pretek, onih sa svojim vršnjacima, pa s Kočom Popovićem kojeg je izuzetno cijenio, s raznim gostima. Vrlo živo se sjeća kako je nekad izgledala kavana „Neptun“, kako su se palili motori broda „Podgorke“, koje su se ribe mogle vidjeti u luci Brijuna. Vremenom je upoznao i većinu djelatnika Brijuna s kojima se sprijateljio i rado priča o njima.
I danas tih i suzdržan, bez posebnih zahtjeva, iznenađen zahvalom ravnatelja za njegovu vjernost priča svoju brijunsku priču. A o Brijunima zna puno i nikad dovoljno. Vraćati će se još puno godina jer svaka je godina jedan doživljaj više, jedna uspomena za pamćenje.