Aktivnosti parka

U drugom tisućljeću prije Krista, prije Rimljana i prije Histra, u periodu prapovijesti kojeg nazivamo brončano doba, na istarskom je poluotoku živio narod nepoznatog nam imena. Mi njihovu kulturu nazivamo Kašteljerska kultura, po utvrđenim brdskim gradinama na kojima su obitavali. Ostaci jedne takve gradine sačuvani su na Velom Brijunu, na brdu prikladno nazvanom Gradina. U ranijoj fazi svojeg kulturnog razvoja ti su ljudi pokapali mrtve pod grobnim humcima zvanim tumuli. Riječ je o umjetnim brežuljcima kružnog tlocrta, načinjenim od zemlje i kamenja, unutar kojih se nalazi suhozidni kameni vijenac s grobom od kamenih ploča u središtu. Pokojnik se polagao na bok u zgrčenom (fetusnom) položaju, okružen grobnim prilozima poput oružja ili keramičkog posuđa. Stoljećima ti su tumuli dominirali vrhovima brda koji su obično bili jasno vidljivi sa susjednih gradina. Tri su takva groba otkrivena na Velom Brijunu: na vrhovima Kosir (Rankun), Antunovac i Javornik, te još jedan potencijalni tumul na vrhu Vrbanj koji tek čeka istraživanje.

Početkom prošlog stoljeća, Anton Gnirs, arheolog i konzervator Središnje komisije za umjetnost i zaštitu kulturnih dobara u Istri, uočava niz manjih kamenih gomila na obroncima brda Kosir te, istraživši ih nekolicinu, cijelom brdu pridaje tumačenje golemog tumulnog groblja centriranog oko glavnog grobnog humka na njegovom vrhu.

U svibnju i lipnju ove godine, u sklopu uređenja buduće poučne šetnice s prapovijesnom tematikom, u suradnji s doc.dr.sc. Katarinom Geromettom i studentima Odsjeka za arheologiju Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, provedeno je arheološko istraživanje spomenutih kamenih gomila – potencijalnih tumula na brdu Kosir. Koristeći diferencijalni GPS uređaj i 3D skener snimljena je i izmjerena 51 struktura različitih dimenzija (od 3 m u promjeru do 15 m dužine) i u različitim stanjima očuvanosti. Četiri najreprezentativnije gomile koje leže uz trasu buduće šetnice sustavno su arheološki istražene s krajnjim ciljem restauracije i prezentacije posjetiteljima parka.

Iako se neke od istraženih gomila vjerojatno podudaraju s onima koje je Gnirs proučavao više od stoljeća ranije, tumačeći ih kao prapovijesne tumulne grobove, naši pronalasci nisu poduprli takav zaključak. Dok su sve četiri strukture imale suhozidni vijenac, niti jedna u sebi nije sadržavala grob, niti ikakve naznake koje bi sugerirale prapovijesnu dataciju. Štoviše, sve su četiri sadržavale ulomke kasnoantičke keramike, upučujući da su mnogo mlađe nego što se pretpostavljalo. Moguće je da su te enigmatske strukture, koje se na brdu Kosir nalaze usred krševitog krajolika i u pravilu leže na prirodno ravnim, stjenovitim platoima, nastale kao posljedica poljodjelskih aktivnosti čišćenja tla od kamenja u kasnoj antici. Iako ovakav fenomen nije jedinstven na tlu Hrvatske (susrećemo ga primjerice na Šolti), radi nedovoljnog stanja istraženosti trenutno nema zadovoljavajućeg tumačenja. Ako tome pridodamo činjenicu da su sve gomile na Kosiru raspoređene na relativno pravilnoj udaljenosti od znatno većeg, centralnog tumula na vrhu brda, za kojeg je nedvojbeno da predstavlja brončanodobni grob, ovim istraživanjem otvara nam se slika dugačke i kompleksne povijesti nastanjenosti brijunskog otočja.

Tekst: Veseljko Bašić

Fotografije: Terenska fotodokumentacija