Na otoku nalazimo više igličastih stabala, je li svako stablo s iglicama bor?
Ono što popularno nazivamo ''bor'' i asociramo stablu s iglicama i češerima može pripadati različitim rodovima, može stvarno biti bor ali može biti i npr. cedar ili jela.
Borovi, cedrovi i jele, sve su to različiti rodovi jedne jedine porodice – porodice Borovki (Pinaceae). Borovke su vazdazeleno i igličasto drveće koje obuhvaća čak 11 različitih rodova. Borovke u južnoj Istri sađene početkom 20-og stoljeća, neka stabla imaju i preko 100 godina. Često su nagnuta, kod starih visokih stabla, zbog plitkog korijenja često dolazi do izvaljivanja osobito kad nakon kišnih razdoblja i namočenog tla zapuše jaka bura ili jugo. Na cestama često dižu i asfalt te iglice zakiseljuju tlo što dovodi do velikih šteta ili do toga da ispod njih često druge biljke ne mogu rasti.
Otok Veliki Brijun bogat je borovkama koje formiraju mnoge poznate vizure. Razlikuju se međusobno po kori, češerima i rasporedu iglica, al kako ih najlakše razlikovati?
Pogledajte njihove iglice! Iglice izlaze iz kožičastog rukavca, prisutne su tijekom cijele godine, rijetko padaju i sporo rastu, ne mijenjaju znatno oblik ni boju.
Kod borova iglice izlaze iz rukavca uvijek po 2 ili po 5, duge su i svijetlo zelene boje. Na otoku nalazimo Piniju, Alepski bor, Primorski bor i Crni bor. Borovi koji imaju 5 iglica u rukavcu, prirodno rastu u srednjoj Aziji, iznimno jednog nalazimo u Brijunskom mediteranskom vrtu (Himalajski bor - Pinus wallichiana).
Cedrovima iglice izlaze iz rukavca u velikom broju. Izrazito su bodljikave i puno kraće od iglica borova. Na otoku nalazimo Atlaski, Himalajski i Libanonski cedar.
Jelama samo jedna jedina iglica izlazi direktno iz grane. Iglice su izrazito mekane i kratke, poput četke. Na otoku nalazimo Običnu, Grčku i Španjolsku jelu.
Tekst: Andrea Blašković
Infografika i fotografije: Andrea Blašković