Parkovi Hrvatske
EU Projekti
Hrvatski
Oprašivanje životinjama odnosno prijenos peludi od jednog cvijeta do drugog je proces o kojemu globalno ovisi oko 90% biljaka cvjetnjača i 75% poljoprivrednih usjeva.
Globalno najvažniji oprašivači su kukci. U našem podneblju imamo istaknute dvije skupine: to su pčele (skupina Anthophila) i muhe lebdjelice (porodica Syrphidae). Uz navedene i druge skupine doprinose oprašivanju, posebno leptiri, kornjaši i ostale muhe (ne samo muhe lebdjelice) te mravi i šišmiši. Ukupan broj vrsta kukaca na svijetu za koje se procjenjuje da sudjeluju u oprašivanju je 22 tisuće. Ova raznolikost vrsta divljih oprašivača znači i ekološku raznovrsnost: oni su različitih veličina, oblika tijela, različito su dlakavi, aktivni su u drugo doba dana (danji i noćni oprašivači) ili godine (proljetne i jesenske vrste). Ta ekološka raznolikost je neophodna za oprašivanje jednako tako raznolikih biljnih zajednica. Oprašivanje je ključan proces za razvoj sjemenke i ploda biljke, kao i za razmjenu genetskog materijala. Različiti genetski materijal populacija određuje njihovu sposobnost prilagodbe na promjene u okolišu.
Oprašivačima se zadnjih godina pridaje više pažnje zbog znanstvenih činjenica o padu njihovih populacija. Ugroženost oprašivača ne znači samo opasnost od izumiranja nekih vrsta kukaca već ta ugroženost ima i utjecaj na sigurnost proizvodnje hrane. Jedna od glavnih prijetnji za oprašivače su klimatske promjene, koje uz gubitak staništa, pesticide, patogene i invazivne strane vrste vrše direktni i indirektni pritisak na populacije oprašivača.
U NP Brijuni zbog iznimne važnosti oprašivača trudimo se drugačije pristupiti uređenju okoliša, ukoliko vidite neku nepokošenu livadu koja na prvi pogled izgleda neuredno, ta livada zapravo je idealan dom (stanište) za oprašivače. Trudimo se ne kositi u razdoblju kada ima najviše oprašivača kako im ne bi uklonili izvor hrane. Osim toga primjenjujemo i mozaičnu košnju, to je način pomoću kojeg možemo očuvati ili čak povećati bioraznolikost na određenom području. Cilj mozaične košnje je da se sve površine kose, no ne u isto vrijeme, tako da je u svakom trenutku jedna površina u cvatu.
U svijetu je zadnjih par godina sve popularniji “No Mow May” pokret koji potiče ljude da ne kose svoje travnjake do kraja svibnja kako bi se povećao broj cvjetova i nektara dostupnih kukcima oprašivačima.
Literatura: Stručni priručnik NP Brijuni,
https://www.plantlife.org.uk/campaigns/nomowmay/,
https://crobuzz.mingor.hr/buzz.
Autor: Paula Markoč
Autor fotografije: Andrea Blašković
