Aktivnosti parka

Završetkom Prvog svjetskog rata uslijedile su promjene koje su se odrazile i na Brijunsko otočje. Nakon stotinjak godina austrijske vladavine otoci 1920. postaju dijelom talijanskog teritorija. Ipak, Brijuni su i dalje u posjedu obitelji Kupelwieser te njima nakon smrti Paula Kupelwiesera (Beč, 1843. - Beč, 1919.) nastavlja upravljati njegov stariji sin Karl (Teplice, Češka, 1872. – Brijuni, 1930.). Prepoznatljivost otoka kao lječilišta i odmarališta za do tada najbrojnije goste iz Austrije više nije aktualna i otoci se počinju razvijati i promovirati kao mjesto sporta i zabave. Klijentelu sada čine gosti iz raznih krajeva Europe i svijeta. Nakon Karlove smrti i neuspješnih poslovnih pothvata koji su doveli do bankrota Brijuni će 1936. prijeći u vlasništvo Kraljevine Italije.

Tridesete godine 20. stoljeća na otoku su obilježene brojnim sportskim i društvenim zbivanjima od kojih su mnoga zabilježena u otočkom časopisu Brioni Rivista Illustrata di Sport e Mondanità. Brijunski ilustrirani časopis o sportskom i društvenom životu izlazio je od 1929. do 1940. godine, neznatno mijenjajući naziv tijekom godina. U Zbirci tiskane građe Nacionalnog parka Brijuni nalazi se samo nekoliko brojeva ovog časopisa (po jedan broj iz 1933., 1934. i 1936. te tri broja iz 1935.). Iako malobrojni, oni nam ipak daju vrijedne informacije i dočaravaju sliku Brijuna toga razdoblja.

Časopis je bio službeno glasilo brijunskih polo i golf klubova. Ovi tada najpopularniji sportovi na otoku privlačili su brojnu europsku i svjetsku aristokraciju i elitu. Listajući časopis osjeća se atmosfera lagodnog življenja, gotovo vječnih praznika, a Brijuni su upravo zbog svoje blage klime mogli omogućiti cjelogodišnje bavljenje sportom i boravak u prirodi.

Kao i u slučaju prvih otočkih novina, Brioni Insel Zeitung, uredništvo časopisa Brioni Rivista Illustrata di Sport e Mondanità također se nalazilo na Brijunima. Glavni urednik bio je Giuseppe Cerame, a časopis je tiskan na 12 do 16 stranica u pulskoj tiskari F. Rocco. Časopis namijenjen gostima iz svih krajeva svijeta objavljivao je tekstove na talijanskom, engleskom, francuskom i njemačkom jeziku. U svakom broju nalazile su se brojne kvalitetne fotografije koje su dočaravale sportski i društveni život otoka, najviše onaj vezan uz polo i golf turnire, ali i uz tenis, konjičke utrke, jedriličarske regate, lov i sl. Mogle su se tu naći i fotografije brijunskih gostiju kako u opuštenoj i veseloj atmosferi uživaju na plaži Saluga, sudjeluju u nekoj od sportsko-društvenih igara, voze se biciklom, kočijom, gliserom ili oplovljavaju otočje jedrilicom. Uz bogat dnevni sportski život, predvečer su brijunski gosti mogli uživati u zabavama, koncertima, a od 1925. i u plesalištu na otvorenom.

U svakom broju časopisa nalazile su se i liste gostiju. Impresivan je to popis gradova iz kojih su dolazili brijunski gosti: London, Pariz, Bern, Amsterdam, Bruxelles, Varšava, Stockholm, Malta, Šangaj, New York, San Francisco, Rio de Janeiro, Sydney... Kako bi se lakše privukla nova klijentela otvoren je ured u Londonu koji se i reklamirao u časopisu, a gdje su svi potencijalni posjetitelji Brijuna mogli dobiti potrebne informacije i pomoć od londonskog agenta.

Uz bogatu sportsku ponudu koja je uključivala polo igralište i vježbalište, golf teren s 18 rupa te pet teniskih terena u časopisu su se reklamirali i brijunski hoteli, zatvoreni bazen, ples, kino, jahte...

Među poznatijim licima koja su 30-ih godina 20. stoljeća posjećivala otočje bili su Aimone di Savoia, vojvoda od Spoleta (Torino, 1900. – Buenos Aires, 1948.), počasni predsjednik brijunskog polo-kluba kao i barun Louis Nathaniel von Rotschild (Beč, 1882. – Montego Bay, Jamajka, 1955.), predsjednik bečkog polo kluba, obojica sudionici brijunskih polo natjecanja. Česte gošće bile su i princeze od Grčke i Danske, Helena (Atena 1896. – Laussane, 1982.) i Irena (Atena, 1904. – Fiesole, 1974.) koje su aktivno sudjelovale u sportskom i društvenom životu otoka. Uz njih je na otoku boravio i Helenin sin Mihael I. (Sinaia, 1921. – Aubonne, 2017.) rumunjski kralj od 1927. do 1930. te od 1940. do 1947.

Na otoku se tada moglo susresti i Gena Tunnyja (New York, 1898. – Stamford, Connecticut, 1978.) američkog boksača i zaljubljenika u književnost u šetnji i razgovoru s Bernardom Shawom (Dublin, 1856. – Ayot St. Lawrence, 1950.), irskim piscem i nobelovcem.

U časopisu su objavljivani i tekstovi brijunskoga liječnika Otta Lenza (Beč, 1872. – Opatija, 1955.), dugogodišnjeg stanovnika otoka. Lenz je pisao o brijunskoj arheologiji i povijesti, ali i o tadašnjoj atmosferi na otoku koju je najbolje dočarao u tekstu Jedan ljetni dan na Brijunima opisujući kako izgleda otočka svakodnevica, od ranojutarnjeg igranja pola na vježbalištu preko kupanja i uživanja na plaži Saluga do poslijepodnevnih sportskih aktivnosti i zabava koje su znale potrajati do kasnih noćnih sati uz zvukove jazza u izvedbi orkestra Brioni goldstar.

Vrijeme zabave i opuštenosti prekinut će Drugi svjetski rat nakon kojega će uslijediti nova stranica brijunske povijesti.

Tekst: Snežana Smolić, NP Brijuni

Fotomaterijal: Zbirka tiskane građe, NP Brijuni