Aktivnosti parka

Dan dupina obilježit će i Nacionalni park Brijuni, 5. kolovoza. Dobri dupini su jedini morski sisavci koje redovito viđamo u brijunskom akvatoriju. Svaki susret s njima poseban je doživljaj, posebno ako ih uhvatimo u igri. Upravo zbog razigrane naravi i znatiželje zbog koje se često približavaju brodicama, dobri dupini su mnogima omiljene morske životinje. Osim što su tako karizmatični, simpatični i „nasmijani“, za dupine su značajne i mnoge prilično fascinantne činjenice vezane uz način života i prilagodbe na život u moru.

Dupini su čudo evolucije, životinje savršeno prilagođene svijetu koji ne bi trebao biti njihov.

Iako izgledom podsjećaju na ribe, dupini su sisavci koji s ribama imaju zajednički samo prostor u kojem žive. Predak dupina bila je četveronožna kopnena životinja koja je pred oko 50 milijuna godina usmjerila svoj evolucijski razvoj prema životu u moru. Najbliži danas živući srodnici dupina i kitova su životinje iz skupine kopitara parnoprstaša, kao npr. vodenkonj, jelen, žirafa ili krava. Životinje prilično različite od riba, zar ne? Stoga ne čudi kad se za dupine kaže da su čudo evolucije. Koje su te njihove 'super moći' koje su razvili ne samo da bi u moru preživjeli, već se i uspješno popeli na sam vrh hranidbenog lanca, pročitajte u nastavku.

Kako dupini dišu pod vodom?

Nikako. Budući da imaju pluća, moraju izranjati i udisati zrak. Ali, da bi dupini u pokretu bili što efikasniji i brži, nosni otvor je kod njih smješten na vrhu glave, a ne između očiju i usta. Tako ne moraju potpuno izranjati, već samo vrhom glave proviriti iznad površine vode.

Koliko dugo mogu biti pod površinom?

Jednom kad udahnu zrak, dupini iz njega iskoriste čak 90% kisika. Kopneni sisavci iskoriste tek oko 20% iz svakog udaha. Pluća i krvožilni sustav dupina imaju brojne prilagodbe koje im omogućuju dulji boravak pod površinom. Dobri dupin najčešće roni do 4 minute, iako nisu rijetki i dulji zaroni. Najdulji zabilježen zaron bio je 12 minuta. Mogu zaroniti i do 500 metara dubine.

Umore li se plivajući čitav život?

Dupini su među najbržim morskim plivačima. Dobri dupin može dostići brzinu veću od 35 km/h. Ne samo da su brzi, već je njihovo kretanje kroz vodu toliko efikasno da se gotovo ne umaraju. Dupinov kopneni predak (onaj od prije 50 milijuna godina) bila je životinja izgledom slična psu. Imala je krzno i hodala na četiri noge. Što se sve tijekom evolucije moralo dogoditi da bi se dupini čija je prosječna težina preko 200 kg mogli kretati tako brzo i lako kroz vodu? Prije svega – izgubili su krzno. Osim što pod vodom krzno gubi funkciju termoregulacije, stvara dodatan otpor vodi i otežava plivanje. Kad smo kod otpora vode, tijekom evolucije dupini su 'izgubili' stražnje udove jer, noge im također ne trebaju u dubokom moru. Prednji udovi, dupinove 'ruke' preobražene su u prsne peraje i prilikom plivanja služe za usmjeravanje. Kad bi pogledali rendgensku snimku prsne peraje, vidjeli bi kosti raspoređene slično kao u ljudskoj šaci. Dupinova leđna peraja, koja služi za održavanje stabilnosti i repna peraja, koja je glavni pogon za plivanje, nemaju kosti već su sastavljene od vezivnog tkiva. No, od svega dosad navedenog, ono što dupinima najviše olakšava kretanje kroz vodu je oblik njihova tijela, tzv. hidrodinamičan oblik. U redu, ipak možemo reći da im je i oblik tijela zajednički s ribama. A znate li kako možete na prvi pogled prepoznati je li neka životinja riba ili dupin, odnosno kit? Pogledajte repnu peraju - ako je ona položena uspravno, riječ je o ribi, ako je položena vodoravno, riječ je o dupinu ili kitu. Dok plivaju, ribe pomiču rep lijevo-desno, a dupini i kitovi gore-dolje.

Kako dupini spavaju?

Dupini nikad potpuno ne spavaju. Kad bi legli na dno mora, ne bi mogli disati i utopili bi se. Zato su razvili još jednu neobičnu 'super moć', a to je da mogu uspavati samo jednu polovicu mozga, dok druga ostaje budna. Istovremeno, jedno oko im je zatvoreno, a drugo otvoreno. Na taj način osim što može svjesno disati, dupin je i na oprezu od mogućih prijetnji kao što je npr. nalet broda. Dok 'spavaju' dupini se često grupiraju i polagano plivaju tako da su s lijeve strane dupini čije je lijevo oko otvoreno, a s desne oni kojima je desno. Nakon nekog vremena, otprilike dva sata, zamijene svoja mjesta i uspavaju drugu polovicu mozga.

Kako im nije hladno bez krzna?

Poput svih sisavaca, dupini su toplokrvne životinje pa mogu održavati stalnu temperaturu tijela bez obzira na okolinu. Ipak, za provesti čitav život u moru i zaranjati u velike dubine pri niskim temperaturama, morali su osigurati dodatan način zagrijavanja i regulaciju topline. Tome služi debeli potkožni sloj sala čija se debljina mijenja s dugotrajnijim promjenama temperature okoline.

Kako sišu mlijeko pod morem?

Ženke dobrog dupina doje mladunčad dvanaest do osamnaest mjeseci. Njihove mliječne žlijezde su zbog hidrodinamike smještene unutar tijela, s tek dva mala otvora na površini. Kad mali dupin ogladni, samo se približi tim otvorima i dotakne ih, a majka mu uštrca mlaz mlijeka direktno u usta. Za razliku od kopnenih sisavaca, kod dupina je majka ta koja određuje količinu mlijeka koje će mladunac pojesti. Dupinovo mlijeko je izrazito gusto i masno što osigurava da se ne miješa s morskom vodom prilikom uštrcavanja.

Što jedu?

Dobri dupini pripadaju skupini kitova zubana, što znači da u čeljusti imaju zube. Za razliku od njihovih dalekih kopnenih rođaka - preživača, dupini uopće ne žvaču. Zube koriste samo za hvatanje plijena, kojeg potom cijelog progutaju. Hrane se ribom i glavonošcima i ne biraju pretjerano svoj plijen, uzmu što se nudi. Iako, kad mogu, Jadranski dupini prednost daju finoj bijeloj ribi iz skupine ljuskavki (lat. Sparidae) u koje ubrajamo npr. oradu, fratara, šaraga, ovčicu i druge. Zubalo dupina sastoji se od oko 80 zubi istog oblika, sličnih našim sjekutićima. Tijekom života ne mijenjaju zube, a zanimljivo je da se pomoću zuba može odrediti i starost dupina. U presjeku korijena zuba vidljivi su krugovi koji izgledaju poput godova na stablu i baš poput njih – svaki krug znači jednu godinu.

Kako love plijen?

Za kraj, dolazimo do najneobičnije super moći dupina – eholokacije. To je sposobnost koja dupinima omogućuje da love plijen u tamnim dubinama i mutnim plićacima. Sposobnost da 'vide' ne očima, nego ušima. Iako, valja spomenuti da su kod dupina i oči posebno prilagođene životu u moru, pa tako vide jednako dobro iznad i ispod površine mora. Ipak, sluh je za dupine najvažnije osjetilo. Zahvaljujući dobro razvijenom sluhu dupini se snalaze u prostoru i komuniciraju među sobom čak i na velikim udaljenostima. Eholokaciju koriste tako da ispuštaju zvuk i to u obliku serije kratkih 'klikova'. Kako bi nastali zvuk mogli točno usmjeriti prema željenom cilju, imaju poseban organ smješten na glavi - melon, kroz koji ti zvukovi prolaze. Nakon što zvuk stigne do cilja, npr. ribe, od nje se odbija kao jeka i vraća prema dupinu. Tu jeku dupin osjeća svojom donjom čeljusti putem koje se signal prenosi do unutarnjeg uha. Dupin može točno odrediti iz kojeg smjera se jeka vratila, koliko je riba daleko pa čak i kako izgleda.

Od ostalih osjetila imaju još dobro razvijeno i osjetilo opipa, ali nemaju razvijen njuh. Njuh im pod vodom ne treba, pa se evolucija pobrinula i za to.

Tekst i fotografije: Alena Sprčić, NP Brijuni