Aktivnosti parka

Dnevni i noćni leptiri

Leptiri, kao i moljci, pripadaju redu Lepidoptera te predstavljaju jedne od najatraktivnijih i lako prepoznatljivih kukaca (lat. Insecta). Upečatljivi su po dva para krila koja su prekrivena ljuskavim dlačicama. One su modificirane dlake te prekrivaju tijelo i krila poput crjepova te su izvor široke palete raznih uzoraka boja tipičnih za te kukce. Hranjenje odraslih kukaca se odvija pumpanjem tekućine putem sisaljke koja je obično izdužena i smotan ispod glave. Najčešće se hrane nektarom, ponekad i peludom dok su odrasli, a dok su gusjenice najčešće raznim dijelovima biljaka.

U sistematici leptira najčešće se koriste dvije tradicionalne podjele koje nisu sistematske i filogenetske. Jedna podjela dijeli leptire prema vremenu aktivnosti na danje leptire koji su aktivni danju (Rhopalocera) i one koji su aktivni noću (Heterocera). Prema drugoj podjeli s obzirom na veličinu tijela i postojanje sisala kao organa za hranjenje, razlikujemo male (mikrolepidoptera) i velike (makrolepidoptera) leptire. Najispravnija podjela je ona koja se temelji na načinu na koji su tijekom leta spojena prednja i stražnja krila. Ona svrstava leptire u dva podreda: Jugate ili Homoneura (jednakorebraši) i Frenate ili Heteroneura (raznorebraši). Jugatae imaju krila spojena izbočinom prednjih krila, a Frenatae imaju krila spojena aparatom na stražnjim krilima te najveći broj vrsta leptira pripada upravo tom podredu.

Pretpostavlja se da su se leptiri razvijali tijekom dugog razdoblja od 300 milijuna godina, a najstariji oblici vjerojatno su se pojavili krajem paleozoika kada su već postojali uvjeti života pogodni za leptire – međutim za to ne postoje fosilni dokazi. Trenutno je pronađeno malo paleontoloških ostataka leptira zbog njihove nježne skeletne građe koji se vrlo rijetko može fosilizirati, samo u iznimnim uvjetima pa se do spoznaja o njihovoj evoluciji dolazi rijetkim pronalascima fosilizirane smole – jantara unutar kojih se mogu naći fosilizirani leptiri ili indirektno preko fosila drugih životinjskih skupina ili proučavanjem evolucije biljnih vrsta s kojima su zbog načina života leptiri usko povezani. Najstariji poznati fosil Archaeolepis mane star je oko 190 milijuna godina i sastoji se od para krila s ljuščicama koja sliče nervaturi krila u Trichoptera. Pronađen je u Njemačkoj, a datira se u vrijeme rane jure, kada su Zemljom vladali dinosauri. 

Istraživanja na Brijunima:

Tijekom 2024. godine udruga Hyla obavila je istraživanje dnevnih i noćnih leptira na području Nacionalnog parka Brijuni. 

Preobrazba i životni ciklus

U zoologiji pojam metamorfoze označava biološki proces fizičkog prijelaza životinjske individue iz oblika ličinke u oblik odrasle životinje. Metamorfozu često prati promjena prehrane i/ili ponašanja, a ona može biti nekompletna kada nema faze kukuljice (hemimetabolija) ili kompletna (holometabolija) kada se javlja kukuljica. Osim leptira, neke vrste riba, vodozemaca (žabe), meduza, mekušaca i bodljikaša također prolaze kroz metamorfozu.

Razvojni ciklus leptira uključuje potpunu preobrazbu kroz četiri razvojne faze: jaje, gusjenica, kukuljica i imago (odrasla jedinika), od kojih svaka ima karakteristične morfološka, anatomska i fiziološka svojstva. Nakon oplodnje ženka leptira polaže jaja na odgovarajuće biljke kojima će se hraniti njihove gusjenice. Rasprostranjenost ovipozicijskih biljaka jedan je od glavnih bioloških čimbenika u oblikovanju staništa pojedinih vrsta leptira, a sam proces odlaganja jaja na točno određene biljke genetski je uvjetovan. Iz jajeta se razvija gusjenica koja se odmah počne intenzivno hraniti. Odrasle jedinke i gusjenice imaju različitu tehniku hranjenja. Dok gusjenice hranu grizu, poput dijelova raznih biljaka, odrasli leptiri svoju hranu sišu.

Tijelo gusjenice sastoji se od tri osnovna dijela: glave, prsa i zatka. Osim tri para prsnih člankovitih nogu, gusjenice na zatku imaju pet pari nečlankovitih nogu, tzv. panožice (panoge) kojima se prihvaćaju za podlogu. Tijela gusjenica mogu biti gola ili s različitim strukturama na površni kao što su dlake, bodlje ili roščići. Velik broj gusjenica posjeduje žlijezde s tekućim sadržajem koje upotrebljavaju u obrambenim situacijama. S rastom, gusjenice povremeno moraju mijenjati svoju vanjsku ovojnicu koja puca i biva zamijenjena novom. Glava gusjenice obično je ojačana hitinom jer je ona, uz čeljust, najvažniji dio njihova tijela, naročito za prehranu. Neke vrste leptira u stadiju gusjenice jedu iznimno puno te kad izrastu u odraslu jedinku jedu vrlo malo ili se uopće ne hrane. Gusjenice obično žive skriveno te se dobro prilagođavaju okolini. Mogu biti različitih boja i šara, a najčešće su zelene ili smeđe kako bi se što bolje uklopile tj. bile manje primjetne tijekom boravka na biljkama.

Budući da se kod leptira radi o potpunoj preobrazbi između ličinke i odrasle jedinke dolazi do nekoliko presvlačenja hitinske presvlake i započinje proces kukuljenja, preobrazba u prividno mirujući oblik, kukuljicu ili pupu. Ponekad ličinke mogu oko sebe isplesti mrežu od svilenih niti u uspravnom položaju kako bi se što bolje zaštitile poput ličinke dudovog svilca čije se niti koriste u dobivanju svile. U prvom razdoblju kukuljice ne događaju se vidljivi metabolički procesi, ali u drugom započinje intenzivna metabolička aktivnost koja omogućuje nastanak završnog stadija potpune preobrazbe, a to je odrasli leptir (imago). Izlaženje potpuno razvijena kukca iz kukuljice obavlja se slično kao i presvlačenje ovojnica kod gusjenica.

Tijelo odraslog leptira sastoji se od tri osnovna dijela: glave, prsa i zatka. Na glavi koja je nastala spajanjem šest kolutića nalaze se dva jednostavna oka (ocele), par velikih sastavljenih očiju, ticala i usni aparat. Prsa se sastoje od tri kolutića i na svakome je jedan par nogu za hodanje. Velika, šarena i dobro razvijena krila nalaze se na drugom i trećem kolutiću. U svako krilo ulaze dvije uzdušnice koje se granaju na osnovne krilne žile, koje sekundarno mogu biti povezane poprečnim krilnim žilama te na taj način definiraju određena područja na krilima leptira, tzv. krilne stanice. Krila danjih leptira nisu vezana, dok noćni leptiri vezuju krila na dva načina. Zadak se sastoji od 11 kolutića i na njemu je velik broj otvora dišnog sustava te genitalni aparat bitan za razlikovanje sestrinskih vrsta leptira. Kad se odrasli leptir izvuče iz nekadašnje kukuljice najprije raširi krila da se osuše, a zatim je spreman za let. Potpuno razvijeni leptiri obično žive samo kratko vrijeme, ali neki mogu i prezimiti.

Hotel za leptire i pojilice

Kako možemo pomoći leptirima te osigurati im dovoljno hrane, vode i sigurno sklonište? 

Autor: Damir Pocrnić, Andrea Blašković

Izvor: 

1. LOVRENČIĆ L., (2012): OBRAMBENI MEHANIZMI LEPTIRA (DEFENSIVE MECHANISMS OF BUTTERFLIES); SVEUČILIŠTE U ZAGREBU PRIRODOSLOVNO – MATEMATIČKI FAKULTET BIOLOŠKI ODSJEK, završni rad

2. Koren T (2024): Istraživanje i vrednovanje faune danjih i noćnih leptira (Lepidoptera) na odabranim područjima NP Brijuni. Udruga Hyla, Zagreb, str. 32.

Fotografije: Toni Koren, Alena Sprčić, Andrea Blašković