Aktivnosti parka

Brijuni su područje raznolikih šumskih svjetova među kojima su najzastupljenije i po mnogima najljepše zajednice hrasta crnike s crnim jasenom. Stara, fiziološki oslabljena, bolesna ili pak vitalna, ali mehanički oštećena stabla (vjetrom izvaljena ili prelomljena), u prirodi su mamac za kukce potkornjake koji žive  pod korom drveta te ovdje ili dublje u drvu izgrizaju svakoj vrsti svojstvene hodnike. Hrane se biljnim sokovima i tkivom koje provodi hranjive tvari iz listova u druge dijelove stabla, a napuštaju ga tek kada ono postane neprikladno za dalji razvoj njihova potomstva. Njihova je ekološka uloga u šumskom ekosustavu značajna jer pokreću ciklus razgradnje odumirajućih stabala, no u određenim okolišnim uvjetima (npr. topla i sušna godina) mogu se toliko razmnožiti da uspijevaju probiti obranu i zdravih stabala zbog čega je korisno pratiti promjene u sastavu i brojnosti vrsta. Namnoženi potkornjaci koji ubijaju zdrava stabla, iako ih je relativno malo vrsta, mogu imati značajne ekološke učinke, uključujući utjecaj na sastav šumskih vrsta, dobnu strukturu, gustoću, količinu mrtvog drvenastog materijala u staništu te u širim razmjerima čak i globalnu ravnotežu ugljika.

Kukci se prate sakupljanjem u viseće klopke koje ispuštaju primamljive mirise (plastični dispenzer u ”prozorčiću” u središnjem dijelu klopke). Kada na njih slete, kukci kliznu s okomite plohe i ostanu zarobljeni u lovnoj posudi ispunjenoj vodom i konzervansom. Praćenje potkornjaka provodilo se u 2018. te ponovno u 2020. godini na 14 lokacija na otoku Veliki Brijun u suradnji s prof. dr. sc. Borisom Hrašovcem. Pregledom prikupljenih uzoraka uzgojem ličinačkih stadija u prikupljenom drvnom materijalu te, u najvećem dijelu, analizom uzoraka iz klopki, do sada je na otoku utvrđeno barem 20 vrsta potkornjaka. Rezultati ukazuju na dobru zastupljenost sredozemnih vrsta ove skupine kukaca što je u neposrednoj vezi sa dobro očuvanom i raznolikom drvenastom vegetacijom Brijunskog otočja te ohrabruje podatak da tijekom dvije godine istraživanja niti jedna invazivna vrsta nije zabilježena na otoku te zasad nema bojazni od većih gubitaka šume kao što je to primjer u mnogim zajednicama na kopnu. Praćenje se nastavlja...

Tekst: Martina Hervat, JU NP Brijuni

Fotografije: prof.dr.sc. Boris Hrašovec