Aktivnosti parka

Jeste li znali da morske kornjače žive u svjetskim morima već preko 110 milijuna godina a da su prve kornjače bile prisutne na kopnu prije 230 milijuna godina? Neki znanstvenici smatraju da su one u srodstvu s gušterima i zmijama, a drugi smatraju da su dio skupine dinosaura, krokodila i ptica. U svakom slučaju one su bile tu kada su bili prisutni i dinosauri, dokaz tome je taj što je pronađen otisak dinosaura koji u sebi ima i oklop kornjače – dogodio se nesretni trenutak kada je dugovrati Sauropod prije 150 milijuna godina stao na kornjaču i očuvao se njegov otisak i oklop sve do danas. Pretpostavlja se da su morske kornjače prvenstveno bile kopnene životinje, koje su naknadno prešle u more. Njihov davni predak, Archelon ischyros, bio je najveća kornjača koja je ikada živjela na Zemlji. Bio je dug oko 4 m, imao raspon između prednjih peraja oko 4,5 m i težio 3 tone! Izumro je zajedno sa većinom dinosaura, a njegovi su fosilni nalazi pronađeni u SAD-u.

Morske kornjače većinu vremena provode pod vodom, no dolaze na površinu kako bi udahnule zrak te polegnule jajašca na pjeskovitim plažama. U potrazi za hranom najviše se koriste mirisom. Osjetilo njuha najbolje je razvijeno osjetilo morskih kornjača - kornjače “njuškaju” tako što otvore usta i lagano usisavaju vodu kroz nos, te je nakon toga ispljunu van kroz usta. Nemaju zube u ustima pa stoga kažemo da imaju kljun, hranu ne žvaču već je samo gutaju. Kreću se brzinom od oko 30 km/h i sposobne su dugo putovati i dugo boraviti pod vodom. Jedna vrsta, sedmopruga usminjača može roniti i do preko 1000 m dubine dok druge idu do oko 200 m. Aktivno plivaju pod morem i do 40 minuta bez da udahnu a dok spavaju mogu biti ispod površine i do 7 sati. Morske kornjače su migratorne vrste gmazova, Sedmopruge usminjače ubrajamo u životinje koje najdalje sele na svijetu, svake godine mogu napraviti preko 16.000 km kako bi pronašle hranu dok glavate želve godišnje prevale i do 13.000 km. Ponekad, plivaju bez prestanka i do 24-36 sati.

U svijetu postoji 7 vrsta morskih kornjača. Kod nas su prisutne zelena želva (Chelonia mydas) i glavata želva (Caretta caretta). Vrlo rijetko može se naći u Jadranu također Sedopruga usminjača (Dermochelys coriacea) koja za razliku od svih drugih kornjača ima kožasti oklop. Glavata želva je najbrojnija vrsta u Mediteranu, gnijezdi se u Grčkoj, Libiji, Turskoj i na Cipru. Mesojed je i hrani se raznim vrstama morskih životinja - spužvama, meduzama, ježincima, mekušcima, školjkašima, rakovima i ribama. Ima izuzetno jake čeljusti kojima lomi tvrde oklope svoga plijena. Zelena želva, rjeđa je vrsta. Ona koristi ista gnjezdilišta kao i glavata želva no jedina je vrsta biljojednih morskih kornjača. Imaju zupčastu čeljust koja omogućava lako kidanje morske trave i algi. Sedmopruge usminjače preferiraju prehranu meduzama, zbog te poslastice dugo migriraju i izrazito duboko rone.

U Jadranu morske kornjače ne gnijezde, sjeverni Jadran jedan je od najhladnijih dijelova Mediterana i predstavlja jedno od najvažnijih hranilišta za morske kornjače. Tijekom jeseni i zime kornjače migriraju na jug, no u slučaju da nisu u mogućnosti nerijetko se desi da se pothlade što uzrokuje niz unutarnjih i vanjskih posljedica. Kod pothlađivanja, zbog slabe pokretljivosti često plutaju na površini mora gdje dolazi do do pojave ubrzanog obraštaja što ih čini sve težima te često su tako u nemogućnosti da izbjegnu brodove što dovodi do ozljeda uzorkovanih udarcem brodova. Ponekad se nasuču na obalu što često može imati smrtonosne posljedice. Pothlađivanje dovodi do smanjenja broja otkucaja srca, sporijeg disanja, letargije, manjka apetita i zakazivanja organa.

Ljudske aktivnosti također predstavljaju veliku prijetnju ovim vrstama – ribolovni alat, otpad, obalne aktivnosti i nekontrolirani obalni razvoj. Uplitanje u mreže, gutanje raznog ribolovnog alata ili plastike može dovesti do gušenja, krvarenja ili drugih strašnih posljedica. Prijetnja su im također protuzakonit lov i trgovanje oklopima kao i sveprisutnije klimatske promjene.

Zbog velikih ugroza i prijetnji uslijed čovjekovih aktivnosti pojavila se potreba da se ova vrsta strogo zaštiti te da se otvore centri za oporavak morskih kornjača na području cijelog Mediterana. Aktivnosti Centra za oporavak su liječenje, i svakodnevna njega kornjača sa svrhom povratka istih u njihovo prirodno stanište ali i podizane svijesti javnosti o nužnosti njihove zaštite. 2006 godine je i Hrvatska dobila svoj prvi Centar za oporavak morskih kornjača baš u Istri, u sklopu Aquariuma Pula. Danas u Hrvatskoj imamo 2 registrirana oporavilišta, u Puli i na Lošinju u sklopu Instituta Plavi Svijet. Na području Mediterana ima ukupno 25 oporavilišta što zasigurno ukazuje na važnost ove vrste u moru.

Još 2012. godine Nacionalni park Brijuni započeo je više nego uspješnu suradnju s Centrom za oporavak morskih kornjača koji djeluje u sklopu Aquariuma Pula. Nakon liječenja i rehabilitacije u Centru, mnoge kornjače došle su u brijunski bazen kako bi se dodatno pripremile za nastavak svog života u prirodnom staništu. Veneranda, Brionko, Lunga, Mery Fisher, Kiki, Tylago bili su samo neki od stanovnika našeg bazena. 

Tekst: Andrea Blašković

Infografika: Aquarium Pula

Slike: Goran Šafarek, Aquarium Pula, djelatnici NP Brijuni