Aktivnosti parka

Tijekom šest dana u ožujku (od 8. do 10.-tog i od 22. do 24.-tog) rađena su paleontološka istraživanja stopa dinosaura na prostoru Nacionalnog parka Brijuni u suradnji s izv. prof. dr. sc. Aleksandrom Mezgom i prof. dr. sc Alanom Morom s geološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Istraživanja predstavljaju nastavak istih iz listopada 2023. godine. Termin je bio dogovaran u skladu s vremenskim prilikama i što većim osekama jer su skoro sva nalazišta smještena na samoj obalnoj liniji te su za vrijeme plima djelomično potopljena i nedostupna.

Naglasak je bio na obilasku do sad neopisanih ili nedovoljno opisanih, ali poznatih nalazišta na vanjskim otocima brijunskog arhipelaga – Vrsaru i Vangi (Krasnici). Prvo je u ranijem periodu obiđen otok Vrsar, gdje se na njegovom jugozapadnom smjestilo nalazište otisaka malenih, troprstih dinosaura. Zbog velikih oseka omogućen je pristup cijelom nalazištu, odnosno cijeloj slojnoj plohi na kojoj su vidljivi otisci stopala dinosaura, što u ranijem slučaju iz 2023. nije bio slučaj. Riječ je o stotinjak manjih, troptrstih tragova sličnih kao i s rta Ploče na Velikom Brijunu s nekoliko staza kretanja u različitim smjerovima. Točan broj tragova će se tek naknadno utvrditi prilikom slaganja mape nalazišta, međutim može se reći kako je njihov broj blizu stotinjak. Provedeno je mapiranje, fotodokumentiranje te mjerenje pojedinih stopa, ali i mjerenje staza i mjerenje koraka i dvokoraka na pojedinim stazama kako bi se odredila veličina dinosaura koji je ostavio trag.

Nekoliko staza kretanja je vrlo jasno vidljivo te je izgledno da je Vrsarom u doba krede prolazilo nekoliko jedinki malenih, teropodnih dinosaura. Sami tragovi jako variraju u očuvanju. Generalno se može reći kako su svi tragovi lošijeg stupnja očuvanja, rijetko se vide otisci kandži, ne vide se mesnati jastučići na prstima, a ponegdje se jasno ne vide konture lijevih i desnih prstiju već samo onog središnjeg koji je kod teropodnih dinosaura izraženiji od ostalih. Međutim oni tragovi bliže moru, koji su pod stalnim utjecajem valova, su daleko lošije očuvani nego oni koji su dalje od obale. Kako je taj dio nalazišta većinu godine pod morem ponegdje se razvio pokrov od morskih algi i tako prekrio pojedine otiske koji se mogu vidjeti samo u obrisima. Tragovi su relativno duboki i jasnije uočljiviji nego oni na Pločama kojima morfološki nalikuju.

O točnoj veličini i mogućoj vrsti dinosaura koji su ostavljali tragove moći će se reći nakon dodatnih paleontoloških analiza, međutim vrlo je vjerojatno da se radi o sličnim dinosaurima kao i s Ploča: malenim, 3 do 4 metra dugačkim, brzim, mesojednim Coelurosaurskim ili Ceratosaurskim dinosaurima. Pošto su tragovi grupirani, u staze od kojih su neke međusobno paralelne po smjeru kretanja dinosaura, može se zaključiti da su dinosauri bili u manjim skupinama i da je na Vrsaru prošlo nekoliko jedinki. Nalazište na Vrsaru može se kategorizirati kao najbogatije nalazište na cijelom prostoru NP Brijuni s obzirom na broj otisaka. On bi bio i veći kada bismo u obzir uzeli i one tragove koji su prekriveni algalnim pokrovom. Stoga, potrebno je pronaći adekvatan način zaštite ovog bogatog nalazišta kako bi se preostali tragovi što bolje i što duže sačuvali, ali bez izvođenja zahvata koji bi mogli narušiti prirodni i biološki sklad Nacionalnog parka.

Još dva bogata i vrlo vrijedna nalazišta nalaze se na otoku Vangi (Krasnici). Nalazišta su obiđena u drugom djelu ovomjesečnih istraživanja nakon početne prospekcije terena u 2023. godini. Prvo nalazište koje je istraženo je ono na JZ djelu otoka na kojem su u istom vapnenačkom sloju uočeni veliki, sauropodni prednji i stražnji tragovi te manji teropodni otisci. Prednji otisci sauropodnih dinosaura prepoznatljivi su po svojem polukružnom, a stražnji prema pseudo kružnom obliku i na Vangi tvore jednu jasno vidljivu stazu kretanja (ukupno 6 otisaka) i nekoliko pojedinačnih tragova. Oko samih sauropodnih otisaka vidljivi su rubovi istisnutog mulja (supstrata) koji je nastao kada je životinja ugazila u podlogu. Ovo nalazište na Vangi jedini je primjer sauropodne staze kretanja s vrlo lijepo uočljivim i pravilno raspoređenim tragovima ovih divovskih dinosaura u Nacionalnom parku Brijuni. Sauropodni tragovi su lako uočljivi i unatoč tome što su veći dio godine pod štetnim utjecajem abrazije morskih valova relativno su dobro očuvani. 

Međutim, teropodni tragovi u istom sloju vrlo su plitki, loše očuvani i teško se uočavaju. Većih su dimenzija nego oni na Vrsaru i Pločama, a manji nego na rtu Barban na Velikom Brijunu gdje se nalazi dino park. Nađeno je ukupno tri teropodna traga unutar tog sloja. Osim u tom vapnenačkom sloju, individualni teropodni tragovi pojavljuju se jedan sloj ispod i nekoliko slojeva iznad. Opisani su, izmjereni, a kod sauropoda su izmjerene duljine koraka i dvokoraka. Oni lošije očuvani teropodni tragovi su fotodokumentirani za izradu 3D modela. Dodatno je uzorkovano nekoliko uzoraka u svrhu određivanja starosti stijene te interpretacije paleookoliša u kojima su dinosauri živjeli.

Konačno, drugo nalazište na Vangi nalazi se na SZ djelu otoka, odmah pored pristaništa. Ono je također, većinu godine pod morem, stoga su oseke otkrile dio nalazišta koji se u jesen 2023. godine nije mogao vidjeti. I ovdje se mogu prepoznati dva različita tipa otiska – teropodni otisci dinosaura mesoždera i krupniji, ornitopodni otisci dinosaura biljojeda. Ornitopodni otisci nisu determinrani sa sigurnošću i detaljnije analize će potvrditi radi li se stvarno o tragovima ili tek drugim krškim oblicima. Može se vidjeti široki, troprsti otisak koji bi pripadao stražnjim nogama, konture i jasne granice između gornjih dijelova prstiju te pravilan raspored triju mogućih tragova koji tvore malenu stazu kretanja. Ornitopodni tragovi nađeni su na Velikom Brijunu, ali i na susjednom otočiću Galiji, gdje je vidljivo njihovo četveronožno hodanje. 

Teropodni otisci variraju u stupnju očuvanja, od nekih vrlo lijepo očuvanih, pa preko srednje dobro do onih slabije očuvanih. Opažena je jedna staza kretanja od ukupno tri teropodna traga. Također, na jednom se mjestu mogu vidjeti dva otiska jedan na drugome, točnije jedan je otisak ugazio u drugi koji je tamo već bio. Ova se pojava često zna vidjeti na nalazištima stopa dinosaura (na Brijunima je već zabilježena u dino parku na rtu Barban), a govori kako su dvije različite individue prošle istim područjem u vrlo kratko vrijeme. Većina teropodnih tragova opisana je i izmjerena u jesen 2023. godine. Dodatno je uzeto i nekoliko uzoraka iz slojeva koji su ranije bili potopljeni, a sada su zbog oseke bili otkriveni. I ovdje su lošije očuvani teropodni tragovi fotodokumentirani u svrhu izrade 3D modela preko računalnih programa. Za oba nalazišta na otoku Vangi trenutno se još ne može približno reći koje su vrste dinosaura ovdje ostavljale svoje tragove te će nam odgovor na to dati paleontološka analiza mjerenja samih stopa i uspoređivanje s drugim podacima i nalazima.

Nastavak istraživanja odviti će se u travnju ove godine kada će se obići zapadni dio poluotoka Penede na Velikom Brijunu te ponovno otoci Vrsar i Galija kako bi se dodatno snimili pojedini tragovi i pojedine staze kretanja. Samim tim završiti će istraživanja stopa dinosaura na do sad poznatim lokacijama na Velikom Brijunu i zapadnim otocima (Vrsar, Vanga, Galija) te je u planu istraživanje dijelova Nacionalnog parka koja do sada nisu paleontološki proučavani poput Malog Brijuna i gornjih otoka – Supin, Obiljak i Gaz. Osim toga, u cilju zaštite svih nalazišta, naročito onih najlošije očuvanih poput na otoku Vrsaru ili na Pločama i Plješivcu (oba Veliki Brijun) u planu za 2025. godinu je i provođenje metode fotogrametrije kako bi se sve stope digitalizirale, izradili 3D modeli pojedinih stopa, ali i staza kretanja te se tako očuvale u virtualnom obliku. Svako novo paleontološko istraživanje samo dodatno obogaćuje geološku baštinu Nacionalnog parka Brijuni te se veselimo budućim pronalascima!

Autor teksta i fotografija: Damir Pocrnić