Parkovi Hrvatske
EU Projekti
Hrvatski
More je u uvali Javorika na Velom Brijunu na obalu izbacilo borovo deblo s mnoštvom malim vapnenastih vulkančića. Svaki vlasnik plovila odmah će prepoznati toliko omražene brambuljke, poznate i kao rakovi vitičari. Teško da navedene životinje na prvi pogled možemo povezati sa srodnim im škampima, oklop im više nalikuje na kućice priljepaka. No, građa im je odraz životnog puta kojeg u odrasloj dobi obilježava priraštaj na čvrstu podlogu. Tijelo im je stoga izmijenjeno u odnosu na druge rakove, a tijesno zatvorena višedijelna ljuštura sprječava isušivanje i omogućava preživljavanje kroz dulja razdoblja na suhom. Nalazimo ih na tijelima kitova, kornjača, ljušturama mekušaca (sjetit će ih se i ljubitelji dagnji), trupovima brodova, a brojni stvaraju gusta naselja u zoni valovanja pa ih kupaći nesvjesno gaze, a oni bosonogi neupućeno proklinju kamen.
Znameniti prirodoslovci Line i Cuvier su ih smatrali mekušcima pa nije čudno ako ste i vi pomislili da su priljepci ili nekakvi drugi školjkaši. No, brambuljci započinju život kao slobodni oblici u morskoj vodi i prolaze seriju dramatičnih tjelesnih promjena. Upravo zapažanjem preobrazbe iz jaja kroz čak šest presvlačenja slobodno plivajućih ličinki nauplij kakvu imaju i druge skupine rakova otklonilo je 1830. godine svaku sumnju o njihovoj pripadnosti skupini. Naupliji se preobražavaju u cipris ličinku svojstvenu upravo ovoj skupini. Cipris ličinka ima prijanjajuće nožice kojima se prihvaća i puže po čvrstoj podlozi, a kad nađe odgovarajuće mjesto spušta glavu i iz prvog ticala s povezanom cementnom žlijezdom izlučuje jadno od najjačih ljepila u prirodi koji se može vezati i u vodenoj okolini. Dubeći na glavi koja priraste s podlogom i vapnenastim pločicama, brambuljci ostatak života prolaze pričvršćeni, hraneći se sa šest pari vitičavih nogu. Otvaraju poklopčić na vrhu ljušturice i izbacuju dlakave nožice kojima stvaraju strujanje vode da im donosi hranu i kisik.
Darwinovi ,,kinky'' brambuljci
Rakovi vitičari su toliko neobični da su zaokupili znamenitog prirodoslovca Charlesa Darwina punih osam godina i o njihovim recentnim vrstama je napisao čak četiri monografije. Pogled prikupljenih brambuljaka pod mikroskopom je otkrio da je na naplavini bila vrsta Chelonibia testudinaria, toliko često pronađena na oklopima morskih kornjača da je po njima ova vrsta dobila i ime. To je kozmopolitska vrsta rasprostranjena u toplijim svjetskim morima i životinje narastu oko 2 cm. Za razliku od drugih rakova, ovu vrstu kao i ostale vitičare određuje dvospolnost. Njihove populacije, pa tako i skupina na drvenoj naplavini, sastoje se od velikih hermafrodita koji su istovremeno funkcionalni mužjaci i ženke te pridruženih malih, patuljastih mužjaka. Patuljasti mužjaci nastanjuju udubine ljušturica hermafrodita ili se nalaze uz sam rub. S obzirom na to da su nepokretni i ne vrše samooplodnju, a moraju dalje prenijeti svoje gamete, da bi došli do drugih jedinki, imaju izuzetno velike, rastezljive penise. Mogu ih rastegnuti čak do veličine osam duljina tijela vitičara, što ih čini rekorderima u životinjskom svijetu. U analogiji s ljudima, to bi bilo usporedivo s čovjekom visine 1.80 m čiji bi spolni ud dosegnuo gotovo 15 metara! Penis vitičara se može prilagoditi i lokalnim uvjetima poput jake struje i morskih valova kako bi uspješno dosegnuo funkcionalnu ženku i pokucao po ljušturici da otvori prozorčić. Možda vam se priča ne čini romantična, ali u prirodi se odnosi sagledavaju kroz različite perspektive i možemo zaključiti da je sustav evolucijski vrlo uspješan.
Tekst napisala: Martina Hervat, Javna ustanova Nacionalni park Brijuni
Fotografije: Waldo Nell, Flickr
Martina Hervat
