Aktivnosti parka

Otkriće mozaika u Verigama

Jeste li znali da se u gotičkoj crkvi svetog Germana na Velom Brijunu krije mozaik mnogo stariji od same crkve? Riječ je o podnom mozaiku koji je u 1. stoljeću, više od 1400 godina prije izgradnje crkve u brijunskoj luci, krasio triklinij (blagovaonicu) rimske maritimne vile u uvali Verige. Otkriven je 1906. godine uslijed iskapanja zapadnog rezidencijalnog dijela vile, na drugoj etaži te inače troetažne građevine. Rađen je u tehnici opus tessellatum (najčešćoj tehnici izrade mozaika u rimsko doba) i nosi prikaz elaboriranog geometrijskog uzorka složenog od crnih i bijelih kockica (tesera) s cvjetnim motivom. Otkrio ga je arheolog Anton Gnirs, koji je početkom 20. stoljeća, na poziv tadašnjeg vlasnika Brijuna, Paula Kupelwiesera, obavljao arheološka istraživanja na otoku. Gnirs je osim arheolog bio i konzervator te je kao takav snosio odgovornost za zaštitu mozaika koji je bio samo djelomice sačuvan i kojemu je, pod utjecajem prirodnih sila nakon njegovog razotkrivanja, prijetilo neminovno propadanje.

Premještanje u crkvu sv. Germana

U to vrijeme na otoku trajala je obnova kasnosrednjovjekovne crkve sv. Germana, posvećene pulskom mučeniku iz 3. stoljeća koji je prema spisu o njegovoj muci, Passio sancti Germani, osuđen na smrt i mučen u Areni te pogubljen na trećoj milji puta prema Nezakciju zbog svojeg javnog protivljenja progonu kršćana. Ta je crkva naime, 1894. godine, samo godinu dana nakon Kupelwieserovog dolaska na otok, stradala u požaru. Gnirs, koji je nadzirao proces njene obnove, uočio je priliku da radove na podnici crkve upotrijebi kako bi u isto vrijeme riješio problem konzervacije mozaika iz Veriga. Mozaik je tako dao izrezati na 6 dijelova te ga prenio u crkvu sv. Germana gdje ga je potom ugradio u novopostavljeni teraco pod pred ulazom u svetište.

Propadanje mozaičke podnice

Desetljeća su prolazila. Austrougarsko se carstvo raspalo, po mozaiku su kročile čizme talijanskih, njemačkih i jugoslavenskih vladara otoka, a njegova je površina postala uglačana od korištenja. S vremenom kockice su se počele odvajati i rasipati, a sama se podnica izvitoperila i napukla. Tijekom pedesetih godina 20. stoljeća crkva sv. Germana postaje izložbeni prostor koji udomljuje stalni postav izložbe kopija fresaka i glagoljičkih natpisa Istre i Kvarnera. Tom se prilikom vrše sondažna istraživanja u prostoru svetišta crkve te se utvrđuje loše stanje mozaika i potreba za njegovom restauracijom. Kao preventivna mjera nešto kasnije oko mozaika se postavljaju ogradni stupići sa špagom, a dio podnice koji je pretrpio najveće oštećenje prekriva se drvenim sandukom.

Konzervatorsko-restauratorska istraživanja i radovi

Krajem rujna i početkom listopada 2023. godine, u suradnji s Hrvatskim restauratorskim zavodom i sufinancirana sredstvima Ministarstva kulture i medija, započela je prva, istraživačka faza zaštitnih radova na mozaiku pod vodstvom Tonija Šaine, višeg konzervatora i restauratora.

Prvo je izrađena fotografska dokumentacija zatečenog stanja, kao i ortofoto (snimak odozgo) mozaičke podnice. Mapirana su sva oštećenja i naknadne intervencije koje je mozaik pretrpio kroz desetljeća te su uzeti uzorci kockica, restauratorskih žbuka i soli zbog laboratorijskog ispitivanja njihova sastava. Nakon temeljitog čišćenja oštećeni su rubovi mozaika definirani (uklanjanjem već rasutih i posve labavih kockica) i opšiveni hidrauličnom vapnenom žbukom, a najugroženiji dijelovi zaštićeni su lijepljenjem dvaju slojeva gaze uz pomoć PVA emulzije. Kako bi se stekao uvid u presjek mozaika, kao i ono što se krije ispod njega, pažljivim uklanjanjem kamenog bloka koji tvori popločenje svetišta u jugoistočnom dijelu te uklanjanjem većeg, odlomljenog fragmenta same podnice u sjevernom, otvorene su podne sonde.

Utvrđeno je da su kockice mozaika usađene u sloj tvrde cementne žbuke koji leži na podlozi od armiranih betonskih ploča sa željeznim lamelama, tvoreći mrežu dimenzija 17 x 20 cm. Također je utvrđeno da je kombinacija štetnog djelovanja vlage, korozije metalne armature, kao i korištenje restauratorskih materijala koji sadrže inicijalne štetne soli u svom sastavu dovela do vitoperenja ploča. Uslijed korozije metal je povećao svoj volumen, a to je potaknulo pucanje armiranobetonske podloge na kojoj mozaik leži te posljedično i same mozaičke podnice. Drveni sanduk koji je ranije postavljen radi fizičke zaštite mozaika stvorio je mikroklimatske uvjete povećane vlažnosti koji su samo ubrzali razorne kemijske procese u njegovoj unutrašnjosti.

Budućnost mozaika

Prije više od jednog stoljeća Anton Gnirs je spasio mozaik kojeg je otkrio u rimskoj vili u uvali Verige preselivši ga u crkvu sv. Germana. U pokušaju da ga sačuva upotrijebio je najsuvremenije metode i znanja konzervatorske struke svojeg doba. Njegov pionirski rad, međutim, nije bio dovoljan da spasi mozaik od zuba vremena i nesmiljenih zakona kemije. Danas konzervatori nastavljaju njegov posao, naoružani znanjem i iskustvom akumuliranim u proteklih stotinu godina. Dovršetak istraživačke faze radova rasvijetlio je uzroke degradacije mozaičke podnice, a analiza zatečenog stanja odrediti će daljnje konzervatorsko-restauratorske postupke koji će osigurati da ovaj vrijedni, 2000 godina stari spomenik kulturne baštine nastavi i u narednim stoljećima krasiti pod crkve u brijunskoj luci.

Tekst: Veseljko Bašić

Fotografije: Arhiv Nacionalnog parka Brijuni, J. Kliska, T. Šaina