Aktivnosti parka

Najglasnija ptica na Brijunima je šojka (Garrulus glandarius). Ova izrazito zanimljiva vrsta ptice posebno je prepoznatljiva po dijelu krila koji je intenzivno plave boje, poprečno išaran crnim crticama. Ta plava šojkina pera ukrašavala su mnoge lovačke šešire, iako lovcima ova ptica baš i nije omiljena. Šojka se, naime, glasa glasnim kreštanjem, otkud i njen drugi naziv - šojka kreštalica. Kreštanje je posebno glasno kad uoči opasnost. Njime upozorava i druge životinje, što lovcima često pokvari lov. Kad se tako npr. u šumi, pored jata šojki, pojavi ptica grabljivica, svi stanovnici šume to jako dobro čuju. Inteligentne šojke osim što krešte, po potrebi mogu oponašati glasanje drugih ptica pa i životinja koje nisu ptice, a u zatočeništvu čak i ljudski govor. Poznate su kao najbolji imitatori ptičjeg svijeta naših krajeva. Oponašanje najčešće koriste kako bi zavarale predatore i prikrile svoju prisutnost.

Šojke su jedne od najinteligentnijih vrsta ptica, a jedan znanstveni eksperiment pokazao je da su sposobne čak i svjesno planirati unaprijed tako što dio hrane ostavljaju za kasnije. Iako to nije neobično u životinjskom svijetu, većina životinja to čini instinktivno, dok je svjesno planiranje, onakvo kao kod ljudi, zasad potvrđeno samo kod čimpanza i šojki.

Šojke su dobri roditelji i vjerni partneri koji u paru provedu čitav život. Mužjak i ženka zajedno sudjeluju u gradnji gnijezda, u koje ženka na proljeće polaže 5 do 6 jaja. Za ptiće se brinu i hrane ih oba roditelja.

Još jedna zanimljivost kod šojki je da su jedne od rijetkih ptica koje po tlu i granama ne mogu hodati nego skakuću.

Što se prehrane tiče, šojke nisu izbirljive. Hrane se kukcima, paucima i drugim beskralješnjacima, pa čak i jajima drugih vrsta ptica i malim sisavcima. Nisu isključivo mesojedi već rado pojedu i razne sjemenke i šumske plodove, od kojih posebno vole žir. Na Brijunima gdje prevladavaju šume hrasta crnike, u jesen pronalaze obilje žirova. No, budući da nisu jedine koje se njima hrane, šojke se priključuju utrci prikupljanja tih dragocjenih plodova. Najveća konkurencija na Brijunima su im jeleni i vjeverice. Jeleni su velike životinje koje pojedu relativno velike količine odjednom, a višak hrane talože u obliku masti, dok šojke i vjeverice imaju drugačiju i dugoročniju strategiju osiguravanja zimnice. Dok su im žirovi dostupni, one ih vrijedno skupljaju i pohranjuju za hladnije dane. Postoji, međutim, jedna razlika između njih. Vjeverice svoju zalihu pohranjuju na jedno mjesto, dok šojke žirove zakopavaju na različita mjesta i to na vrlo širokom području. Ponekad čak i kilometrima daleko od mjesta na kojem su ih skupile. Budući da mnoge od tih žirova kasnije ne iskopaju, iz njih se na proljeće razvije nova biljka. Na taj način šojke direktno pomažu u širenju hrastovih šuma. Tko bi rekao da jedna tako mala ptica može obavljati tako važnu ulogu u prirodi. Tko zna, možda je onaj usamljeni hrast kraj kojeg često prolazite davno zasadila upravo jedna mala skakutava šojka.

Tekst i fotografije: Alena Sprčić, NP Brijuni