Aktivnosti parka

Travnjaci su zajednice biljaka u kojima dominiraju trave. To je i dom (stanište) mnogih životinja pa su travnjaci izuzetno bogata područja.

U današnje vrijeme travnjaci pomalo nestaju jer se sve više pretvaraju u oranice, a na mjestima gdje se ne održavaju košenjem ili ispašom, pomalo zarastaju u šume. Kako su travnjaci staništa na kojima je zabilježena visoka bioraznolikost flore i faune, tako su i njihove dobrobiti mnogostruke. Idealna su mjesta za rast ljekovitog i začinskog bilja i raznih gljiva. Na travnjacima svoju hranu nalaze mnoge divlje životinje, no i kukci čija je zadaća oprašivanje biljaka (https://www.np-brijuni.hr/cms/...).

Njihova važnost prepoznata je i u NP Brijuni, gdje se travnjačke površine održavaju već dugi niz godina, ali su nažalost djelomično osiromašene ponajviše zbog utjecaja divljači (https://www.np-brijuni.hr/hr/a...). Utjecaj divljači je dvojak, tj. može biti direktan u pogledu prekomjernog brsta bilja ili kumulativan, u pogledu zaslanjivanja tla izlučivanjem mokraće povišenog saliniteta zbog specifične prehrane s većim udjelom soli.

Osim uklanjanja potencijalno invazivnih vrsta, brijunski se travnjaci održavaju na način da se što više ublaže sve negativne posljedice na bioraznolikost ovih staništa. Jedna od metoda je da se prilikom košnje ostavljaju tzv. cvjetne trake koje mogu biti mješavina trava i cvijeća pri čemu se osiguravaju potrebna staništa za kukce, ponajprije oprašivače te one vrste koje se hrane raznim štetnicima. Na brijunskim travnjacima ne koriste se pesticidi i nema navodnjavanja, čak ni na golf-terenima, a dugogodišnje održavanje travnjačkih površina pogodovalo je razvoju mnogih vrsta gljiva od kojih se neke nalaze na popisu ugroženih ili vrlo rijetkih vrsta za hrvatsko područje. Ovdje je važno još spomenuti i otkriće jedne nove vrste gljive koja je prvi put otkrivena upravo na Velikom Brijunu. Vrsta je pronađena na granici travnjaka i šume hrasta crnike. S obzirom na lokaciju pronalaska gljive, njezino znanstveno ime posvećeno je brijunskom otočju te je vrsta zabilježena kao brijunska cjepača (Inocybe brijunica). Gljiva je prepoznatljiva po uočljivoj narančastoj do crvenosmeđoj boji pri bazi stručka.

Brijunski travnjaci ponekad ne izgledaju pretjerano atraktivno, to je prvenstveno tako zbog velikog broja divljači na Velikom Brijunu. U NP Brijuni nastojimo kontrolirati populaciju divljači na otoku i na taj način potaknuti travnjake da se razviju i postanu pogodno stanište za oprašivače.

Literatura: Stručni priručnik NP Brijuni

Autor: Paula Markoč

Autor fotografija gljiva: Paula Markoč